biološka svrhovitost?

Analogija reda u našoj duši i međuljudskim odnosima (”dobra”) i reda prirode, napukla početkom Novoga vijeka usponom mehaničke prirodne znanosti (vidi kosmos?), do kraja je raskinuta neodarvinističkim objašnjenjem molekularne evolucije života. Evo kako taj raskid vidi jedan biolog. Drevni savez je raskinut. Čovjek konačno zna da je sam u neizmjernoj ravnodušnosti Univerzuma iz kojeg je igrom […]

kosmos?

Heideggerova je teza da je ”tehnika istinski cilj te ujedno potajni motiv koji određuje egzaktnu prirodnu znanost”. Čini se da je kao protuprimjer dovoljno navesti ”najstariju takvu znanost, naime, astronomiju”, koja utoliko što su njeni fenomeni dostupni samo promatranju (teoriji) a ne i dohvatljivi našim rukama (mani-pulaciji), ”već samim svojim postojanjem kroz nekoliko tisućljeća opovrgava tezu […]

je li tehnika bit današnje znanosti?

Dok je niz filosofa umanjio sablazan slavne Heideggerove formulacije ”znanost ne misli” (vidi ulomak) upućujući na bitnu razliku između pozitivnog/egzaktnog/”jednotračnog” mišljenja (H. kaže ”računanja”) unutar znanosti i filosofskog mišljenja u odmaku, ipak ne možemo prečuti daljnju sablazan koju izaziva  Heideggerovo pojašnjenje te misli – naime, to da ”današnje znanosti spadaju u područje biti moderne tehnike i […]

Martin Heidegger: znanost ne misli?

Heideggerova formulacija ”znanost ne misli” neposredno izaziva bijes znanstvenika. No, što je on točno mislio time? I što o tome misli jedan prirodoznanstvenik, Weizsäcker?

H. se nije sveo tek na tu ”formulu”, nego je i općenito ocrtao granicu između filosofije (ili, kako on kaže, ”mišljenja”) i znanosti: tamo gdje se odgovori pokušavaju učiniti jednoznačnima unutar smo znanosti, a tamo gdje se ne može izbjeći (ili se čak nastoji pokazati) moguća višeznačnost tu smo u filosofiji. Izvor nastojanju za jednoznačnošću (i posljedičnoj načelnoj proračunljivosti svega), vidi se kao istovjetan s izvorom volje za tehnologijskim ”ovladavanjem” bićima.

slučaj Sokal?

Za početak, pročitajte  ovaj ulomak iz jednog od najslavnijih filosofskih članaka zadnjih pola stoljeća. [nadalje: SPOILER ALERT!] Ako vam to nalikuje na ono što inače ovdje možete čitati, to nije nimalo dobra vijest. Naime, taj je Sokalov članak bio podvala koja je htjela i uspjela pokazati kako dio uvaženih američkih akademskih filosofa angažiranih na ”lijevoj” kritici […]

Russellov paradoks?

Slijedim slutnju da se isto ono što su predsokratovski Grci nazivali apeiron danas naziva Lacanovim imenom ono Realno. Mada nužno propada pokušaj da se Realno samo opiše unutar jezika ili općenito simboličkog reda, ono ipak ne ostaje vječno skrivena ”stvar u sebi”, nego se očituje u obliku pukotina, rupa, praznina, uvrnuća, petlji, aporija i paradoksa u simboličkom redu. Lacan je, čini se, smatrao da su dobri primjeri za to Heisenbergove relacije neodređenosti u fizici i Russellov paradoks u matematici.

beskonačno?

Za Grke su brojevi prije svega cijeli brojevi, a onda i omjer (ratio, logos) dva takva broja, dakle “racionalni brojevi”. To što danas nazivamo “iracionalnim brojevima” oni nisu smatrali brojevima, mada su znali kako konstruirati nesumjerljive duljine, poput npr. dužine duge √2. Omjere takvih duljina – npr. omjer opsega i promjera kruga, naime π – […]