je li fizika egzaktna znanost?

Odgovor na naslovno pitanje nalazi se u predgovoru gimnazijskom udžbeniku iz fizike za prvi razred (autori Dubravko Horvat, Dario Hrupec): Za svaki slučaj valja napomenuti da barem jedan od suautora toga udžbenika nipošto nije čudni ljubitelj začudnosti poput autora ovoga bloga, nego je, dapače, pravovjerni zastupnik „znanstvenog svjetonazora“ i borac protiv pseudoznanosti. Dakle, može se […]

Aristotel, učenik Platonov? (ulomak iz Werner Jaeger, Aristotel)

“Aristotel: zasnivanje jedne povijesti njegovog razvoja Wernera Jaegera nezaobilazna je knjiga za filozofijski studij ne samo Aristotela, nego i njegovog duhovno-povijesnog okružja, ujedno koristan poticaj za širu publiku, jer svojim hermeneutičkim nastojanjem na doživljaju povijesne osobe daje živu sliku, ne samo prikaz znanstvenog istraživanja o tome što je netko nekada rekao.
Naoko samorazumljiv podnaslov — zasnivanje jedne povijesti njegovog razvoja — označava bitnu prekretnicu spram načina kako se Aristotela do tada običavalo tumačiti. Korpus doktrinarnih spisa obično se uzimao kao jedini mjerodavan dok su ostatci dijaloga i posebno zanimljiv, iz drugih izvora rekonstruirani, nagovor na filozofiju (Protreptikos) zanemarivani. Time se stekao dojam da je Aristotelov otklon od Platona bio nagao i takoreći bezvremen, čime i Aristotelov lik dobiva takoreći crtu bezvremenosti. Jaeger nasuprot tome pokazuje da je razlaz s Platonom slojevit i da se može pratiti u više faza, koje se razlikuju kako sadržajno, tako i po formi prikaza.”

fizičari i njemačka sklonost metafizici? (ulomci B. Russella i W. Heisenberga)

Ne samo da se bias spram metafizike pokazuje u njemačkoj filosofiji (nasuprot uglavnom english-speaking analitičke) , nego su i neki od najvećih znanstvenika prošlog stoljeća – Einstein, Pauli, Gödel i Heisenberg – pokazivali takve sklonosti.

Platon i pitanje prijateljstva? (ulomak iz Petar Šegedin, Pitanje prijateljstva)

Platonov dijalog Lisis bavi se prijateljstvom, polazeći od jedne nama danas bizarne odgojno-erotske prakse uobičajene u ondašnjoj Ateni. Unatoč tom lokalnom polazištu, dijalog uspijeva doći do onog univerzalnog u kome zbivanje prijateljstva, dijaloga, obrazovanja padaju u jedno.