Sjetih se da ovaj ulomak kojega čitah prije četvrt stoljeća konačno mogu – hvala Bogu na youtubeu –
spojiti s glazbom.
Arhiva Oznaka: Aldous Huxley
– Odakle započeti filosofiranje danas?
– Već rekoh: npr. od rastakanja mehaničke slike svijeta uslijed otkrića moderne fizike.
– Onda bi sva filosofija prije toga bila irelevantna?
– Ne. Za urušavanje nepropitanih predočbi o osjetilnoj stvarnosti, čime je oduvijek mogla započeti filosofija (npr. kod Sokrata), više nije potrebno ići ”iza fizike” (meta ta physika). Fizika više ne podržava, kao u 18. ili 19. stoljeću, preduvjerenje da je ”prava stvarnost” nalik konkretnim rukom dohvatljivim predmetima.
– Ne izgleda tako, barem u popularnoj znanosti.
– Zato što mnogi fizičari, još više ostali prirodoznanstvenici, izbjegavaju vrtoglavicu koju takvo rastakanje izaziva. Osobito otkad je među njima prevladao američki pragmatički svjetonazor.
– Pobojao sam se da ćeš me krenuti uvjeravati, poput onih kvazi-hindusa sa Vedama, da kod štojaznam Heraklita, Platona ili Kanta već nalazimo kvantnu mehaniku ili teoriju relativnosti.
– Isto je egzistencijalno iskustvo gubitka čvrstog tla kojim započinje filosofiranje, ne fizikalni sadržaj tih teorija.
(klikni na naslov)
[zajedničko čitanje: Martin Heidegger, Bitak i vrijeme] Možda prije nego napišemo nešto o §7. ima smisla pogledati fenomenologiju u akciji. Meni se sviđa jedan izvadak iz Prolegomena za povijest pojma vremena (str. 39.), koji, čini mi se, lijepo pokazuje jednu fenomenološku analizu. Mada je fenomenologija (barem prije SuZ) imala pretenziju nastupati ne-povijesno, ipak je ovdje povijesni kontekst sasvim […]
U skladu s tezom C. P. Snowa o ”dvije kulture” (https://protreptikos.wordpress.com/2014/12/29/dvije-kulture-ulomak-iz-c-p-snow-the-two-cultures/) o ”potrebi filosofije”, kao traganja za cjelovitošću, među filosofskim ne-profesionalcima, nakon mog omiljenog fizičara Davida Bohma svjedoči moj omiljeni pisac.
Pabirci o kantovskom poimanju uzročnosti.
