Amerika i svjetski građanski ratovi? (ulomci Erica Hobsbawma, Dana Dinera i Andrewa Bacevicha)

Dvadeseto stoljeće bilo je najubilačkije u zabilježenoj historiji. Ukupan broj smrti prouzročenih ili povezanih s ratovima procijenjen je na 187 milijuna, što odgovara više od 10% ukupnog svjetskog stanovništva 1913. Uzmemo li da je započelo 1914., to je bilo stoljeće skoro pa neprekinutog rata … kojim su dominirali svjetski ratovi… Razdoblje od 1914. do 1945. […]

Ograničena vlast? (ulomak iz Jürgen Gebhardt, Federalist)

Slična ideji o društvenoj trostrukosti je ideja o diobi vlasti i međusobnoj neovisnosti institucija unutar političke sfere, kako se ova ne bi pretvorila u tiraniju. Zanimljiv je američki pokušaj da se politička sfera organizira na takav način, a u nadi da će se stvoriti republikanski poredak, s ograničenom vlašću i poštivanjem individualnih prava (koliko se u tome uspjelo, drugo je pitanje). Neki od “očeva utemeljitelja” (Hamilton, Madison i Jay) su, pod pseudonimom “Publius”, u nizu eseja (“The Federalist Papers”) argumentirali u prilog federalnog ustava, nasuprot tadašnjem konfederalnom uređenju.

jesu li USA oligarhija? (uz članak Page/Winters, Oligarchy in the United States)

Današnja vijest o tome da je nesrazmjer prihoda 1% bogatih naspram ostalih u USA srušio rekord iz 1927. nanovo priziva pitanje: onemogućuje li to demokraciju? Politika je tako skupa da samo najbogatiji imaju dovoljno novca za nju, ergo, oligarhija, vladavina bogatih.

”Analiza poreznih prijava pokazala je da se nesrazmjer u prihodima između 1% najbogatijih Amerikanaca i ostalih 99% popeo na rekordnu razinu u 2012. godini. Najbogatijih 1% ostvarilo je 19,3% ukupnog prihoda kućanstava, čime je srušen rekord iz – 1927. godine… Najbogatijih 10% zaradilo je gotovo polovicu ukupnog godišnjeg prihoda.” (http://www.bbc.co.uk/news/world-us-canada-24039202#)

U čemu je problem? Nije u zavisti, niti u pitanju je li takav omjer prihoda sam po sebi nepravedan. Problem je što takvi omjeri čine demokratsko uređenje nemogućim. U takvoj situaciji realan politički utjecaj je nedostupan svima osim ekstremno bogatima.

”The 2012 presidential campaign will cost close to $2.5 billion dollars — most of it financed by the obscenely rich. (novinski članak Has America become an oligarchy? iz 2012.: http://www.salon.com/2012/09/20/has_america_become_an_oligarchy/)

Pa su USA (a njih svi slijedimo), po svemu sudeći, puno manje demokracija nego li oligarhija (u Platonovom smislu, iz Države).

”— A koje uređenje nazivaš oligarhijom? — Ono uređenje — rekoh ja — koje se zasniva na procjeni imovine, u kojem vladaju bogataši, a siromah nema udjela u vladi.” (550c,d)

Jesu li USA oligarhija? O toj temi ne pišu tek mladci s majicama na Chea, ili pobornici teorija zavjere koji strahuju od reptila, nego i nobelovci iz ekonomije: Paul Krugman (npr. Oligarhija na američki način iz 2011. http://tacno.net/svijet/oligarhija-na-americki-nacin/ ili Twinkie manifest iz 2012. http://pescanik.net/2012/11/twinkie-manifest/) ili Jospeh Stiglitz (npr. Kraj američkog sna 2012. http://pescanik.net/2012/12/kraj-americkog-sna/). Nešto prije nego je ”99%” postalo bojni poklič, jedan je znanstveni članak izričito potvrdno odgovorio na pitanje iz svoga naslova.

Cosa nostra, ne res publica.