Ova teorija, koju ponekad nazivamo „teorijom djelatnika i odabira u razgranatom vremenu“, opisuje djelatnike suočene s budućnošću punom stvarnih mogućnosti, od kojih neke razni djelatnici odabirom ostvaruju. … To je jedna rigorozna teorija uokvirena korištenjem postupaka i zamisli iz filosofske logike, filosofije jezika i metafizike s malim „m“. … Za našu je teoriju središnje da […]
Hegel u Fenomenologiji duha stoički stav ne opovrgava nego jednostavno napušta, i to zato što je dosadan. Uvažavajući ono philia u riječi filosofija, možda i ne bi bilo neprimjereno na isti način odustati od analitičke filosofije, uz jedno „boooring“. Doista, kad ne bi bilo i drugih načina filosofiranja, filosofija me ne bi zanimala. Ali neki […]
– Koliko se vaš pristup Hegelu povezuje s djelomično prekinutom strujom pragmatističke recepcije Hegela [u Americi], a koliko kreće u nekom drugom smjeru? … Klasični pragmatizam preuzeo je od Hegela mnoga od svojih središnjih načela orijentacije. Prvo među njima je prvenstvo onog praktičnog, činjenja nad suđenjem, pri razumijevanju naših razumskih sposobnosti. Kao što Hegel kaže […]
(osmi zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Nasuprot holizmu – po kojemu dijelovi ne mogu postojati niti se u potpunosti objasniti odvojeno od cjeline – stoji redukcionizam, koji smatra da dijelovi mogu postojati neovisno o cjelini, odnosno da se cjelinu može u potpunosti objasniti kao zbroj svojih sastavnih dijelova. S obzirom na tu […]
Do sada je [u razmatranjima o fizikalizmu] uglavnom bilo riječi o problemima u vezi s ujedinjavanjem znanosti koji su se odnosili na biologiju i psihologiju i njihovu navodnu autonomiju i nesvodivost na fiziku. Ali ima problema i sa strane fizike – nauke koja treba služiti kao baza ujedinjavanja ostalih znanosti. … Vrlo ozbiljnu teškoću za […]
Ne samo da se bias spram metafizike pokazuje u njemačkoj filosofiji (nasuprot uglavnom english-speaking analitičke) , nego su i neki od najvećih znanstvenika prošlog stoljeća – Einstein, Pauli, Gödel i Heisenberg – pokazivali takve sklonosti.
Problem s kvantnom mehanikom je, dakle, to što ona ima mnogo različitih interpretacija. Sve te interpretacije se slažu i u pogledu jednadžbi i u pogledu pokusa, ali se ne slažu o tome što možemo reći o onome što se tu zbiva. No, to možda nije ni čudno, shvatimo li ozbiljno ove Heisenbergove misli: [F]izika ne […]
Američki “matematičar, koncertni pijanist, logičar, taoist i filosof” Raymond Smullyan u ovome zanimljivom dijalogu zadire u probleme koji nastaju kad fizikalistička perspektiva u philosophy of mind susretne neizbježnu perspektivu prvoga lica, i obratno. Tekst je bio provjeravan lani na državnom natjecanju iz logike za srednjoškolce.
Jedan epistemolog iz analitičke tradicije izlaže Hegelovo epistemološko polazište iz “Fenomenologije duha”.
Fizikalisti pojavu iskustva objašnjavaju ovako: imamo nešto poput hrpe lego kockica, koje se međusobno slučajno spajaju i gibaju na razne načine, i kad to spajanje i gibanje postane dovoljno složeno (ali baš jako, jako složeno), pojavi se iskustvo. To se naziva „emergencija“. Strawson jr., u skladu sa slavnom pojmovnom strogošću analitičke filosofije, odgovara: „Don’t belive it. It’s silly.“ Čini se kao primjeren odgovor.
nagovor na filosofiju 