dvopreg iz Fedra?

Carl Sagan je 1986. pisao o tada aktualnom neuroznanstvenom modelu “trojednog mozga” kojega je usporedio manje s Freudovim trostrukim modelom psihe a više s Platonovim mitskim opisom duše iz Fedra. Model trojednog mozga slijedi iz studija komparativne neuroanatomije i ponašanja. Ali iskrena introspekcija nije nepoznata u ljudskoj vrsti, pa bismo, ako je taj model ispravan, […]

originalnost ili univerzalnost? (ulomak iz Béla Hamvas, Scientia sacra)

Tako (Heidegger) na primjer u jednom pismu Karlu Jaspersu sebe napola u šali uspoređuje sa stražarem u muzeju velike filosofije, čija je jedina briga paziti na to da ”zastori na prozorima budu razvučeni i navučeni na ispravan način, da bi malobrojna velika djela predaje za slučajno pridošloga promatrača posjedovala neko donekle pravo osvjetljenje”. A godinu poslije piše Elizabeti Blochmann: ”Što snažnije dospijevam u vlastiti rad, to sigurnije bivam svaki put prinuđen natrag u veliki početak kod Grka. I često se kolebam nije li bitnije odustati od svih vlastitih pokušaja i djelovati jedino na tome da nam taj svijet stane pred oči, ne tek za puko preuzimanje, nego u svojoj pobuđujućoj veličini i obaveznosti.”

budnost?

Dva Heraklitova fragmenta sagledana zajedno određuju jednu suprotnost koja se čini ključna za filosofsko nastojanje, naspram ostalih vrsta znanja. To je suprotnost između budnosti i mnogoučenosti. Ona se može sagledati i preko nekih drugih suprotnosti znanih iz filosofske tradicije – na pr. kao suprotnost između imati i biti (”imati u svom posjedu/pamćenju stanovita knjiška znanja”, naspram ”biti budan”); ili kao suprotnost između prošloga i onoga sada (učena su znanja stvar pamćenja/prošlosti, dok budan mogu biti jedino u sadašnjosti); kao suprotnost između mnoštva i jedinstva (učena znanja mogu biti rastresena hrpa, dok biti budan podrazumijeva jedinstvo sabrane pozornosti); suprotnost između sofističkog trgovanja znanjem kao posjedom naspram življenja svoje filosofije, i t.d.
Heidegger takvo ”znanje” koje nije nešto što tek nosamo sa sobom bitno nedotaknuti od toga tereta, nego je to ono što ja jesam kad sam budan, opisuje kao sabrano bdijenje u istini koje omogućuje uvijek novo učenje. U tom smislu budnost možemo nazvati živim znanjem (jer se uvijek obnavlja nanovo), dok je znanje tek pohranjeno u memoriji mrtva građa. Hamvas ukazuje na indoeuropsku predaju u skladu s kojom bi bilo bolje govoriti o u-vidu, nego o znanju.
Svako malo čujemo kako se ukupno ”znanje” čovječanstva svakih par godina udvostručuje – no, povećava li se pri tom budnost? Vrijedi čuti Wittgensteinovo upozorenje, i promisliti odgaja li itko ljude danas za budnost.

prijateljstvo? (ulomak iz Béla Hamvas, Prijateljstvo)

Mudrost (sophia), kako god shvaćena, označava vertikalnu dimenziju filosofije, smjer kamo ona nastoji. Ali drugi dio te složenice (philo-sophia) nije manje važan: horizontalnu dimenziju filosofiranja čini razgovor s drugim filosofima (prisutnim, bivšim ili tek zamišljenima). Taj razgovor, usmjeren na isto, rađa ono posebno raspoloženje koje su Grci zvali philia. Stoga nije neprimjereno da je jedna od početnih tema ovdje prijateljstvo (philia): jer početak nije samo ono vremenski prvo, nego je arche, počelo, ono iz čega stalno iznova izvire to o čemu se radi (ovdje je to nagovaranje na filosofiju).

(klikni na naslov)