dvopreg iz Fedra?

Carl Sagan je 1986. pisao o tada aktualnom neuroznanstvenom modelu “trojednog mozga” kojega je usporedio manje s Freudovim trostrukim modelom psihe a više s Platonovim mitskim opisom duše iz Fedra. Model trojednog mozga slijedi iz studija komparativne neuroanatomije i ponašanja. Ali iskrena introspekcija nije nepoznata u ljudskoj vrsti, pa bismo, ako je taj model ispravan, […]

originalnost ili univerzalnost? (ulomak iz Béla Hamvas, Scientia sacra)

Tako (Heidegger) na primjer u jednom pismu Karlu Jaspersu sebe napola u šali uspoređuje sa stražarem u muzeju velike filosofije, čija je jedina briga paziti na to da ”zastori na prozorima budu razvučeni i navučeni na ispravan način, da bi malobrojna velika djela predaje za slučajno pridošloga promatrača posjedovala neko donekle pravo osvjetljenje”. A godinu poslije piše Elizabeti Blochmann: ”Što snažnije dospijevam u vlastiti rad, to sigurnije bivam svaki put prinuđen natrag u veliki početak kod Grka. I često se kolebam nije li bitnije odustati od svih vlastitih pokušaja i djelovati jedino na tome da nam taj svijet stane pred oči, ne tek za puko preuzimanje, nego u svojoj pobuđujućoj veličini i obaveznosti.”

svi koji su ikada zbiljski shvatili što je postojanje znali su da je ono igra? (ulomak iz Bela Hamvas, Kršćanstvo)

IV. 37.  …  Igra jest besciljni i slobodni razum čija je težina u njemu samom. Svi koji su ikada zbiljski shvatili što je postojanje, znali su da je ono igra. Vedanta, Čuang-ce, Heraklit, kabala, Böhme, Nietzsche. Igra je djelatnost koja ostaje u sebi i potpuno i bez ostatka iscrpljuje postojanje. (Rad je koruptna igra.) I. 24. U ljudskom se životu […]

budnost?

Dva Heraklitova fragmenta sagledana zajedno određuju jednu suprotnost koja se čini ključna za filosofsko nastojanje, naspram ostalih vrsta znanja. To je suprotnost između budnosti i mnogoučenosti. Ona se može sagledati i preko nekih drugih suprotnosti znanih iz filosofske tradicije – na pr. kao suprotnost između imati i biti (”imati u svom posjedu/pamćenju stanovita knjiška znanja”, naspram ”biti budan”); ili kao suprotnost između prošloga i onoga sada (učena su znanja stvar pamćenja/prošlosti, dok budan mogu biti jedino u sadašnjosti); kao suprotnost između mnoštva i jedinstva (učena znanja mogu biti rastresena hrpa, dok biti budan podrazumijeva jedinstvo sabrane pozornosti); suprotnost između sofističkog trgovanja znanjem kao posjedom naspram življenja svoje filosofije, i t.d.
Heidegger takvo ”znanje” koje nije nešto što tek nosamo sa sobom bitno nedotaknuti od toga tereta, nego je to ono što ja jesam kad sam budan, opisuje kao sabrano bdijenje u istini koje omogućuje uvijek novo učenje. U tom smislu budnost možemo nazvati živim znanjem (jer se uvijek obnavlja nanovo), dok je znanje tek pohranjeno u memoriji mrtva građa. Hamvas ukazuje na indoeuropsku predaju u skladu s kojom bi bilo bolje govoriti o u-vidu, nego o znanju.
Svako malo čujemo kako se ukupno ”znanje” čovječanstva svakih par godina udvostručuje – no, povećava li se pri tom budnost? Vrijedi čuti Wittgensteinovo upozorenje, i promisliti odgaja li itko ljude danas za budnost.