Eutifronova dilema? (ulomak iz Platon, Eutifron)

Čak i ako su vam pitanja o Bogu irelevantna, struktura Eutifronove dileme primjenjiva je za propitivanje (anti)realizma najrazličitijih bića. Vrijede li znanstvene istine zato što se oko njih slaže znanstvena zajednica ili se znanstvena zajednica oko njih slaže jer su istinite? Pripada li netko naciji zato što se smatra pripadnikom te nacije ili se smatra pripadnikom te nacije zato što pripada toj naciji? Početkom Novog vijeka traje rasprava oko toga je li Bog mogao učiniti da 2+2 ne bude 4; u prošlom stoljeću na Einsteinov realizam iskazan kao “Bog se ne kocka” Bohr je odgovorio antirealističkim “Bog se može kockati ako hoće” – naravno, ni tu u pitanju nije bila realnost Boga nego realnost odnosno konvencionanost prirodnih zakona. Sve te dileme imaju strukturu koja je izražena na ovom klasičnom mjestu u Platonovom ranom dijalogu.

uzvišeno? (ulomak iz Damir Barbarić, Uz Markovićevo tumčenje divotnog i tragičnog)

Dok je logika, odnosno pojmovno mišljenje, kako je to lijepo rekao Hegel, poput sove koja uzlijeće navečer, neko naknadno mišljenje (nachdenken) onog prošlog koje okončava u “nihil admirari” (https://protreptikos.wordpress.com/2014/07/24/nihil-admirari-ulomak-iz-damir-barbaric-o-mjestu-filozofiranja/), dotle pak, vjerujemo li Franji Markoviću, ono estetičko može, obrne li se poraženo od svega osjetilnog i konačnog, u udivljenju “umski ćutiti”, ili, “njekim pretjecanjem unapried uzbiljavati buduće dovršeno poimanje neizmjernoga objekta”, odnosno nekako unaprijed misliti-osjećati (vordenken).