Kant objašnjava da ljudski razum ovisi o tome da mu je predmet dan osjetilima. Ljudski razum ovisi o neovisnom postojanju predmeta njegove misli i u tome je smislu konačan. Vidjet ćemo da to znači da je ljudski razum vremenit, u dvostrukom smislu da misli u vremenu i da misli vremenitost. To ga razlikuje od božanskog […]
IV BESMRTNOST DUŠE KAO POSTULAT ČISTOG PRAKTIČKOG UMA Ostvarivanje najvišeg dobra u svetu jeste nužni objekt volje koja je odredljiva pomoću moralnog zakona. Međutim, u toj volji je potpuna primerenost nastrojenja moralnom zakonu vrhovni uslov najvišeg dobra. Prema tome, ta primerenost isto tako mora biti mogućna kao i njen objekt, jer je sadržana u istoj […]
Biti subjekt je potpuno i ništa drugo do biti djelatnik. A ono što subjekt uvijek ima pred sobom kao supstrat djelovanja, kao objekt svoga činjenja, to i samo mora biti, kao nešto njemu imanentno, nešto već ranije od-djelovano. Stoga se ne podudaraju samo biti subjekt i biti djelatan, nego također i biti objekt za subjekt […]
Nego, da volovi i konji i lavovi imaju ruke i da rukama svojim slikati mogu i djelati kao i ljudi likove bogova na svoju bi slikali sliku, konji konjima slične, a volovi volu podobne, i tijelu bi davali oblik na svoju prispodobu. Etiopljani kažu da su bogovi tuponosi i crni, a Tračani da su očiju […]
Koliko god mnoge aspekte svoga iskustva uspijevali opisati logički strogo, ili čak matematički strogo posredstvom raznovrsnih mjerenja (vidi ovdje: https://protreptikos.wordpress.com/2010/04/03/xvii-bijeg-u-formule/ ), zaborav antropomorfnog ishodišta tih opisa također vodi u jednu mitologiju, tim opasniju što sebe vidi kao suprotnost svemu mitskome.
Teško je razumjeti da smo prvi prijevod na hrvatski jezik jedne od najutjecajnih knjiga uopće, Platonova Timeja, dobili tek 2017. No, s obzirom na konačni rezultat, pri čemu osobito mislim na Barbarićev filosofski komentar, vrijedilo je čekati.
O apolonskom i dioniskom, preblogano s Filozofskog magazina: https://filozofskim.blogspot.com/2018/08/giorgio-colli-mahnitost-je-izvor.html
Temelje modernoj filozofiji položili su Dekart i Paskal. Oni su već naznačili glavne struje savremene filozofije, preko Dekarta i Paskala filozofija se račva u dva oprečna pravca. Rene Dekart je jedan od glavnih začetnika filozofskog racionalizma, filozofije koja priprema epohu prosvetiteljstva. Sa prosvetiteljstvom započinje razvitak „moći razuma“ – nauke i naučno-tehničkog ovladavanja prirodom. Već u […]
Straussova interpretacija iznosi na vidjelo u samome dijalogu “Eutifron” neizrečene središnje Platonove teološke odluke.
Čak i ako su vam pitanja o Bogu irelevantna, struktura Eutifronove dileme primjenjiva je za propitivanje (anti)realizma najrazličitijih bića. Vrijede li znanstvene istine zato što se oko njih slaže znanstvena zajednica ili se znanstvena zajednica oko njih slaže jer su istinite? Pripada li netko naciji zato što se smatra pripadnikom te nacije ili se smatra pripadnikom te nacije zato što pripada toj naciji? Početkom Novog vijeka traje rasprava oko toga je li Bog mogao učiniti da 2+2 ne bude 4; u prošlom stoljeću na Einsteinov realizam iskazan kao “Bog se ne kocka” Bohr je odgovorio antirealističkim “Bog se može kockati ako hoće” – naravno, ni tu u pitanju nije bila realnost Boga nego realnost odnosno konvencionanost prirodnih zakona. Sve te dileme imaju strukturu koja je izražena na ovom klasičnom mjestu u Platonovom ranom dijalogu.
nagovor na filosofiju 