pravi antropomorfizam i loš antropomorfizam? (ulomak iz Luigi Pareyson, Ontologija slobode)

Koliko god mnoge aspekte svoga iskustva uspijevali opisati logički strogo, ili čak matematički strogo posredstvom raznovrsnih mjerenja (vidi ovdje: https://protreptikos.wordpress.com/2010/04/03/xvii-bijeg-u-formule/ ), zaborav antropomorfnog ishodišta tih opisa također vodi u jednu mitologiju, tim opasniju što sebe vidi kao suprotnost svemu mitskome.

Eutifronova dilema? (ulomak iz Platon, Eutifron)

Čak i ako su vam pitanja o Bogu irelevantna, struktura Eutifronove dileme primjenjiva je za propitivanje (anti)realizma najrazličitijih bića. Vrijede li znanstvene istine zato što se oko njih slaže znanstvena zajednica ili se znanstvena zajednica oko njih slaže jer su istinite? Pripada li netko naciji zato što se smatra pripadnikom te nacije ili se smatra pripadnikom te nacije zato što pripada toj naciji? Početkom Novog vijeka traje rasprava oko toga je li Bog mogao učiniti da 2+2 ne bude 4; u prošlom stoljeću na Einsteinov realizam iskazan kao “Bog se ne kocka” Bohr je odgovorio antirealističkim “Bog se može kockati ako hoće” – naravno, ni tu u pitanju nije bila realnost Boga nego realnost odnosno konvencionanost prirodnih zakona. Sve te dileme imaju strukturu koja je izražena na ovom klasičnom mjestu u Platonovom ranom dijalogu.