Russellov paradoks?

Slijedim slutnju da se isto ono što su predsokratovski Grci nazivali apeiron danas naziva Lacanovim imenom ono Realno. Mada nužno propada pokušaj da se Realno samo opiše unutar jezika ili općenito simboličkog reda, ono ipak ne ostaje vječno skrivena ”stvar u sebi”, nego se očituje u obliku pukotina, rupa, praznina, uvrnuća, petlji, aporija i paradoksa u simboličkom redu. Lacan je, čini se, smatrao da su dobri primjeri za to Heisenbergove relacije neodređenosti u fizici i Russellov paradoks u matematici.

Oglasi

Lacanovo Realno? (ulomak iz Bruce Fink, Lakanovski subjekt i Slavoj Žižek, How to Read Lacan i Sublimni objekt ideologije)

Odgovor na pitanje ”što?” nužno je pojmovan. Ako od nečega apstrahiramo ono što to jest, preostaje li išta? Kako god krenuli odgovarati na pitanje ”što to preostaje”, uvijek je to neko ”što”, dakle pojam. Apstrahiramo li od svih pojmova, ne preostaje više nikakvo što. Zar onda preostaje ni-šta?

U filosofskoj tradiciji razlikuje se ”što jest” neko biće (njegova essentia), i ”da jest” to biće (njegova existentia). Čak i ako pojmimo svako ”što” (opći pojam) svakog osjetilnog bića, i time napučimo ”Svijet3” (vidi ovdje), ipak neki ne-pojmovni ”nedjeljivi ostatak” i dalje stoji-izvan (ex-sisto i ek-stasis: obje riječi znače ”iz-stoj”). Ipak, totalitarna narav uma ne predaje se lako. Pokušaje (i neuspjehe) da se takvu forme lišenu egzistenciju ipak nekako pojmi Lacan je nazvao ono Realno. Mišljenju koje traži svoju totalnost u nihil admirari, koje bježi od takvog pred-pojmovnog ekstatičnog čuđenja, te se pukotine i aporije pojavljuju kao nešto strano, strašno – ono Drugo.

elementarne čestice?

Žestinom i isključivošću misle na sebe kao što ljudi još nikad nisu mislili na sebe, grade i sade za svoj dan, a lov  na sreću nikad neće biti veći nego onda kad se ona mora ugrabiti između danas i sutra jer će se prekosutra možda sasvim okončati svako vrijeme lova. Živimo razdoblje atoma, atomističkog kaosa. […]

sublimacija?

Nakon prošlog stoljeća čini se nemogućim govoriti o erosu bez Freuda. Njegov pojam erosa razvio se iz pojma libida, koji je (u skladu s Freudovim “prirodoznanstvenim” ambicijama) najprije trebao biti kvantitativan. Libido je Freudov pojam mentalnog aspekta seksualne energije koji je u osnovi raznih preobrazbi seksualnog nagona. … [To] je istodobno i “kvantitativan” pojam koji […]

Se (das Man)?

Jedan osobito dojmljiv  i prilično slavan opis toga da najprije i najčešće postupamo tako da naprosto nereflektirano činimo ono što se u našoj životnoj zajednici u toj situaciji čini jest Heideggerova analiza das Man. Radi se o neodređenoj zamjenici koja se prevodi na hrvatski sa ”se”. Važno je napomenuti da to neodređeno ”se” (man) nema veze sa ”sebe” (selbst). […]