Analiza i plemenita šutnja

[Zadovoljstvo  mi je da se Marin Rameša odazvao mom pozivu da gostuje na Nagovoru na filosofiju.] Egzistencijalna analitika – paticcasamuppada Mladi Siddhartha (budući Buddha) je krenuo na svoj put buđenja nakon što je vidio starost, bolest i smrt, dakle istinu patnje bivanja: Sada kao i ranije, prosjaci, ja objašnjavam samo patnju i dokončanje patnje. Nanavira Thera govori o svjesnosti […]

utrnuće žudnje?

Schopenhauerov “realistični” prikaz spolnog nagona na kraju toga odjeljka prelazi u njegov uobičajeni pesimizam: Utvrdili smo da brižljiv izbor pri zadovoljenju spolnoga nagona, izbor koji se bezbrojnim stupnjevima penje do strastvene ljubavi, počiva na krajnje ozbiljnom čovjekovom udjelu u specijalnim osobnim svojstvima budućega narašataja. Taj nadasve važan udio sada potvrđuje dvije istine…: 1. neuništivost čovjekove […]

svekret? (ulomci Č. Veljačića i D. Bohma)

Riječ ”svekret” kojom ovdje prevodim Bohmov holomovement nije moja izmišljotina – nju je skovao Veljačić, doduše za prijevod sanskrtske riječi za ”svemir” (a zbog neprikladnosti nastavka ”–mir”), ali u sličnom anti-mehanicističkom kontekstu.

”Mehanički kauzalitet “mrtvih tijela” (fikcija newtonske fizike o kakvoj u indijskoj filosofiji uopće nema govora u vezi sa shvaćanjem kauzalne “ulančanosti” u obuhvatnom procesu prirode svijeta, koji prema indijskom nazivu nije “sve-mir”, nego obratno: “sve-kret” – đagati), ostaje apstrakcija na koju je izvorni biološki kauzalitet sveden u europskoj filosofiji poslije jonskog hylozoizma (srodnog đainskom), a s opravdanošću se može smatrati i postaristotelovskim.” (Čedomil Veljačić)

Razvoj fizike ukazuje na poimanje tvarne prirode u kojem se, umjesto neprobojnih čestičnih ”kuglica” koje se međusobno sudaraju u praznome prostoru, prije radi o poljima, naime o ”strukturiranoj praznini” u kojoj se pojavljuju ”tokovi”, ”vrtloženja”, ”valovi”, ”zračenja” i sl. Ovo ”pojavljuju” treba shvatiti doslovno, naime, nastaju i nestaju. Postojanost fizičkih ”predmeta” je razmjerna trajnost obrazaca tijeka, a ne nepromjenjivih ”elemenata” koji bi gradili svjetski ”mehanizam”. Kao što je na rijeci ipak donekle moguće razlikovati jedan kratkotrajni vir od drugoga (mada točna granica svakoga od njih nije postojana i teško je odrediva), tako se i tvarna bića općenito tek donekle mogu smatrati samostalnima i postojanima. Takav tekući ”sve-mir” David Bohm naziva svekret (holomovement – grčko holon je cjelina, pa bi holomovement bilo cjelina kao kretanje/proces, odnosno ”sve-kret”). Za razliku od uobičajenog mehaničkog materijalizma, u ovakvom materijalizmu procesa nema nikakvih čvrstih i nepromjenjivih ”čestica” koje bi bile ”građevne opeke” univerzuma. I same ”čestice” su tek neki proces. Tu uopće nema ni opeka ni građenja ni mehanizama – unaprijed promašuju sve metafore koje potječu iz iskustva s krutim stanjem tvari.

živjeti filosofiju?

Postoji filosofija koja se ne da ni misliti ako se u skladu s njom ne živi. (Čedomil Veljačić) Filozofija se … od ove druge [sofistike] razlikuje izborom života. (Aristotel) Filosofov produkt jest njegov život… To je njegovo umjetničko djelo. (Friedrich Nietzsche) Pita li se sada da li se u skladu sa “svojom” filozofijom dade živjeti, onda valja […]