Analiza i plemenita šutnja

[Zadovoljstvo  mi je da se Marin Rameša odazvao mom pozivu da gostuje na Nagovoru na filosofiju.] Egzistencijalna analitika – paticcasamuppada Mladi Siddhartha (budući Buddha) je krenuo na svoj put buđenja nakon što je vidio starost, bolest i smrt, dakle istinu patnje bivanja: Sada kao i ranije, prosjaci, ja objašnjavam samo patnju i dokončanje patnje. Nanavira Thera govori o svjesnosti […]

utrnuće žudnje?

Schopenhauerov “realistični” prikaz spolnog nagona na kraju toga odjeljka prelazi u njegov uobičajeni pesimizam: Utvrdili smo da brižljiv izbor pri zadovoljenju spolnoga nagona, izbor koji se bezbrojnim stupnjevima penje do strastvene ljubavi, počiva na krajnje ozbiljnom čovjekovom udjelu u specijalnim osobnim svojstvima budućega narašataja. Taj nadasve važan udio sada potvrđuje dvije istine…: 1. neuništivost čovjekove […]

školska filosofija?

– Dobro, ”misliti samostalno”, ali filozofiju se poučava u školama, na fakultetima.
– Je, školastičku.
– Kakvu?
– Šalim se. Skolastika je bila školska filosofija u srednjem vijeku, a kasnije je izišla na loš glas kao doduše vrlo logički precizno ali i sasvim irelevantno cjepidlačenje.
– Znam, to su oni ”koliko anđela stane na vrh igle?”. Ali to je davna prošlost?
– Meni se čini da je svaka školska filosofija u opasnosti da se zaplete u pitanja koja ne zanimaju nikoga izvan akademije. Da se odvoji od pitanja koja izviru iz cjeline života i ograniči se samo na ona koja su prihvaćena unutar te škole.
– I što onda, k vragu i škole, časopisi, svi ti veliki filozofi i njihovi pomno građeni opusi, neka svatko misli što i kako hoće?
– Pa da, samo ako stvarno misli. Ali misliti se uči prije svega u razgovoru, a osobito s boljim misliocima.

(klikni na naslov)

staza sa srcem?

– Kriterij za valjanost teorije ti je toplina oko srca? Presmiješno.
– Od svih mogućih istinitih teorija o beskonačno mnogo predmeta ovoga svijeta, tijekom svoga vrlo konačnoga života pozornost možeš posvetiti samo nekima. Kojima?
– Ovisi o interesima, životnim okolnostima, slučajnostima, tko zna čemu.
– Kako ”mjeriš” koliko ti je nešto interesantno?
– To je posve individualno. Tu doista vrijedi individuum est ineffabile. Nije opće-nito, stoga nije pri-općivo. O tome valja šutjeti. 🙂
– Kad pogledaš unatrag, od svega što te do sada zanimalo u životu, bilo to kolikogod kontingentno, zar ne smatraš neke interese bitnijima za ono što ti zapravo jesi, a druge više slučajnima, neke vjerojatno i potpunim gubitkom vremena? Postoji neka hijerahija bliskosti odnosno daljine spram onoga što si za sebe samoga bitno ti. Budući da u tom pogledu osjećaji imaju spoznajnu funkciju, nazovimo ”srcem” tu ideju sred-išta spram kojeg odmjeravaš bliskost i distancu od ”pravoga” tebe.

(klikni na naslov)