razderanost? (ulomak iz Martin Heidegger, Četiri seminara)

”Kad iz života ljudi iščezava moć sjedinjenja, kad su suprotnosti izgubile svoj živi odnos i uzajamno djelovanje, i kad zadobivaju samostalnost, nastaje potreba filosofije… Razdvojenost je izvor potrebe filosofije.” Ovaj Hegelov navod središnji je u središnjem zapisu moga Nagovora na filosofiju (https://protreptikos.wordpress.com/2014/04/25/v-cjelovitost/), pa me obradovalo da se u novoobjavljenom prijevodu Martin Heidegger, Četiri seminara, Zagreb 2014., jedan dio bavi upravo tim navodom.

(klikni na naslov)

istina i privid? (ulomak iz Marijan Cipra, Metamorfoze metafizike)

Ako je razlikovanje istine i privida ”platonizam”, onda je beba stara par tjedana, koja se ljuti kad shvati da se duda varalica tek čini kao ”sama stvar”, već platonist. Marijan Cipra pradavni problem odnosa istine i privida rješava tako da istinu vidi parmenidovski kao istost bitka i znanja, gdje ta istost nije kruti identitet nego njihova labilna ravnoteža. Privid je pad iz te ravnoteže.

(klikni na naslov)

décadence? (ulomak iz Franco Volpi: Nihilizam)

Nietzscheovi primjeri dekadencije su raznoliki, npr.: ”anarhizam, emancipacija žene, bolest, prevaga ressentimenta, porast ružnoće: ljepota kao izrađena, ‘tolerancija’, talent da se predstavlja više osoba: slabljenje osobe, ‘besmislenost’ (nihilizam), prekomjerna osjetljivost, potreba za stimulansima,…” Franco Volpi pokazuje kako je ono što objedinjuje te primjere, Nietzscheov pojam dekadencije kao raspadanja organske cjelovitosti, preuzet od Paula Bourgeta, koji pak u njoj vidi slobodu artističkog života naspram moralno-političkih obzira. Nasuprot njemu, Nietzsche nalazi potrebu da se, iskusivši ponore dekadancije, obrne natrag (prekasno?) ka iz-cjeljenju, cjelovitosti. U tome je vidio svoju veličinu: ”Upravo to treba zvati veličinom: moći biti jednako tako mnogostrukim kao i cijelim.”

(klikni na naslov)