φιλοσοφία? (ulomak iz Martin Heidegger, Što je to – filosofija?)

”Bića u bitku”, u ovoj Heideggerovoj interpretaciji iskona riječi ”filosofija” (iskona koji i danas pokazuje put), znači da bića nisu samo mnoštvo, rasuta i razdvojena, nisu samo fragmenti, nego su fragmenti cjeline. Mnoštvo bića jest sabrano Jedno. Bitak bića, sabiranje mnoštva, sjedinjuje raznolikost. Čovjek se usklađuje s Jednim onako kako i inače može spojiti različite u jedno a da ih time ne potire: ljubavlju. Heraklitovski aner filosofos živi u sabranoj ljubavi (filia). Padom iz tog iskonskog sklada započinje Za-pad, vladavina raz-lučujućeg raz-uma, i pokušaj iscjeljivanja, filosofija, vođena drugačijom, žudećom ljubavi (eros) za mudrošću kao onim što sami (više? još?) nismo.

(klikni na naslov)

intelektualni celibati? (ulomak iz Aldous Huxley, The Human Situation)

U skladu s tezom C. P. Snowa o ”dvije kulture” (https://protreptikos.wordpress.com/2014/12/29/dvije-kulture-ulomak-iz-c-p-snow-the-two-cultures/) o ”potrebi filosofije”, kao traganja za cjelovitošću, među filosofskim ne-profesionalcima, nakon mog omiljenog fizičara Davida Bohma svjedoči moj omiljeni pisac.

čestice ili implicitni red? (ulomak iz David Bohm, Wholeness and Implicate Order)

”Riječ ‘elektron’ valja smatrati ničim do imenom kojim obraćamo pažnju na stanoviti vid svekreta, vid o kojem se može raspravljati samo uzimanjem u obzir čitave eksperimentalne situacije, i koga se ne da odrediti pomoću lokaliziranih objekata što se samostalno gibaju prostorom. Dakako, o svakoj vrsti ‘čestice’ za koju se u sadašnjoj fizici kaže da je osnovni sastojak tvari valjat će raspravljati istovrsnim pojmovima (tako da se te ‘čestice’ više ne smatra samostalnima i odvojeno postojećima). Time dolazimo do novog općenitog fizikalnog opisa u kojem ‘sve implicira sve’ u redu nepodijeljene cjelovitosti.”

mudrost sustava? (ulomak iz Gregory Bateson, Svjesni cilj nasuprot prirodi)

Eksponencijalna je funkcija karakterizirana brzim i stalnim rastom – time je različita od npr. parabole koja više odgovara narodnoj mudrosti ”tko bi gori sad je doli”. No, zapravo je eksponencijalni rast neke populacije isto tako osuđen na pad, ali na vrlo nagli pad, nakon što taj rast proguta samu svoju osnovu. Kao i inače, ta se ”volja za rastom” i ovdje može prispodobiti s ognjem koji, da bi bio, mora uništavati ono što mu omogućuje da bude, da gori (npr. drvo). No, kad je taj oganj bez-graničan (a-peiron), tad požar brzo uništi sve, pa i samog sebe. Kad je čovjek jedina ”mjera stvari”, tad mjere (peras) zapravo nema, i jedino što preostaje jest bez-mjerna i nemudra volja za moći.
Zanimljivo je da jedan kibernetičar – a kibernetika i nije drugo do racionalizacija te volje za upravljanjem svime – vrlo brzo nakon početaka kibernetike (Wienerova paradigmatska knjiga je iz 1948., a ovaj tekst je s kraja šezdesetih), dolazi do ovakvog ”taoističkog” (ili ”ekologijsko-holističkog”, da zvuči ozbiljnije) stava.

(klikni na naslov)

božansko? (ulomak iz Walter F. Otto, Bogovi Grčke)

Ne samo grčko (pred?)filosofijsko mišljenje hen panta, nego i grčko bogoštovlje (a možda i grčka politika), očituje središnju ideju da se usred mnoštva ponekad može pokazati jedna harmonija koja ne potire različitost i napetost suprotstavljenih, ne proizlazi iz nekog monolitnog homogenizirajućeg hegemona, nego upravo iz ”svih”. Walter F. Otto u tome vidi ”religijsku ideju europskog duha”.

biti jedno sa svime? (ulomak iz Friedrich Hölderlin, Hyperion)

Ali ti još sjajiš, Sunce nebesko! Još se zeleniš, Zemljo sveta! Još šume rijeke što teku put mora i sjenovita stabla šumore o podne. Slatki poj proljeća uljuljava u san moje smrtne misli. Obilje sveživućeg svijeta hrani i siti opojnošću moje tavoreće biće. O blažena Prirodo! Ne znam što mi se dešava kad podignem oko […]

logos kao sabiranje? (ulomak iz Martin Heidegger, Uvod u metafiziku)

Rasprostranjeno prikazivanje Heraklitove filosofije rado se sažima u rečima: ”panta rei”, ”sve teče”. Ako te reči uopšte potiču od Heraklita, onda one ne znače: sve je neka puka neprestana promena koja se proteže, naime čista nestalnost, već se tim rečima podrazumeva: celina onoga što biva se svagda baca tamo amo od jedne suprotnosti do druge, bitak je sabranost tog protiv-obrtnog nemira.

Ako osnovno značenje logosa pojmimo kao sabiranje i sabranost, onda pri tome valja ustanoviti i pridržavati se:

Sabiranje … zadržava to što stremi jedno od drugoga i jedno protiv drugoga u nekom idenju jednoga s drugim. Ono ne pušta da se ono raspadne u puko rasejavanje i ono što se samo rasipa…, već iz ujedinjavanja onoga što stremi jedno protiv drugoga dobija to u najvišoj oštrini njegove napetosti.

eros kao žudnja za upotpunjenjem? (ulomak iz Peter Sloterdijk, Kritika ciničkoga uma)

U platonizmu – koji (zajedno s kršćanstvom) ima utjecaja do danas kao najmoćnija zapadna teorija ljubavi – nalazimo također nabačeno pitanje o podrijetlu … podjele spolova pa, budući da Platon to pitanje ne može ili neće naširoko raspravljati, služi se on kraticom. Tamo gdje ne želimo dugočasnih pripovijesti ispomažemo se malim mitom, koji ono bitno […]