zašto majmuni ne pokazuju? zašto ljudi pokazuju? (ulomak iz Michael Tomasello, Why Don’t Apes Point?)

Čini se da neki minimalni jezik gesta, osobito gestu pokazivanja, ljudi razumiju neovisno o kulturi, prije nego nauče jezik, dok nama srodni primati te geste teško razumiju i nikad ne koriste između sebe. Što bi značilo da differentia specifica ljudi spram drugih primata nije samo jezik, nego i jedno predjezično razumijevanje intencija drugih, a koje vjerojatno uopće omogućuje da se jezik pojavi. Posljedice mi izgledaju dalekosežne. Između ostaloga i to da sve što je eksplicitno iskazano možemo razumjeti samo unutar konteksta koji je uvelike predjezičan, odnosno implicitan. Također, čini se da je bit toga razumijevanja sagledavanje namjera drugih, što znači da razumijevanje od početka uključuje i stanoviti (recimo tako) etički motiv (usporedi: https://protreptikos.wordpress.com/2017/03/06/ja-kao-bilo-tko-drugi-ulomak-iz-j-n-findlay-axiological-ethics/). Odnosno, nije tako da druge najprije razumijemo kao neke “objekte” pa nas tek etički odgoj uči da i oni, poput nas, imaju namjere.

Oglasi

samospoznaja: individualna ili univerzalna spoznaja? (ulomak iz Hans Erhard Lauer, Nova slika čovjeka)

Hegel kaže: “Spoznaj samoga sebe, to je nalog koji niti u sebi samom, niti u misli onoga tko je to prvi izgovorio nema značenje jednostavnog poznavanja sebe samoga, tj. poznavanja sposobnosti, karaktera, usmjerenja i nedostataka pojedinca, nego poznavanje onoga što je bitno istinito u čovjeku… Niti filosofija duha za svoj cilj ne postavlja tu tobožnju spoznaju koja u čovjeku traži njegove individualne osobine, strasti i slabosti…; spoznaju koja s jedne strane nema nikakve vrijednosti ukoliko ne pretpostavlja spoznaju općenitosti, tj. čovjeka, … a koja se, s druge strane, nikako ne odnosi na slučajnosti, na beznačajne i prolazne proizvode duhovnog bića i koje nimalo ne prodiru niti u njegovu bit niti u nutarnju prirodu.”
Ipak, samospoznaja mora biti i spoznaja upravo sebe, a ne neka antropološka spoznaja o vrsti homo sapiens. Čini se da je kretanje u tom krugu međusobnog zrcaljenja univerzalnog i individualnog bitan dio samospoznavanja.

uz Bitak i vrijeme §10. i §11.: zašto ne pitati npr. neuroznanstvenike ili evolucijske antropologe?

[zajedničko čitanje: Martin Heidegger, Bitak i vrijeme] Kako je najavljeno u §9., Heidegger ovdje izvodi razgraničenje analitike tubitka prema antropologiji, psihologiji i biologiji. Treba pokazati, da dodanašnje postavljanje pitanja kao i istraživanja usmjerena na tubitak, uvažavajući njihovu izdašnost u pogledu činjenica, promašuju ono pravo, naime filozofski problem, pa da, prema tome, dokle god ustraju pri tom promašaju, […]