Bohmov dijalog? (ulomak iz David Bohm, On Dialogue)

Razgovori koji ostaju u samorazumljivostima, i čija je svrha naprosto ”druženje”, čuvaju se toga da ne bi doveli ništa od uvriježenoga u pitanje; druga je pak vrsta razgovora ona u kojima se radi o stjecanju nadmoći jednog sugovornika nad drugim. Nijedan od njih nije filosofski razgovor. Ipak, oba imaju nešto što je bitno i za filosofski dialog: prvi tip (druženje) vodi računa o solidarnosti među sugovornicima, drugi (ovladavanje) pokazuje mogućnost razgovora da izazove neku životnu promjenu. Dialog bi htio sačuvati solidarnost (philia) prvoga i izazovnost drugoga tipa razgovora, a istodobno odbaciti površnost prvoga i volju za nadmoći drugoga tipa. Zato on, tražeći pravu mjeru između tih polova, rijetko uspijeva. Ponekad se ipak posreći razgovor usmjeren na neku upitnost (i to ne neku izmišljenu, nego upitnost koja izvire iz života pitaoca), dovoljno hrabar da ne bježi od onoga što je teško, i dovoljno sućutan da dopusti svemu da bude to što jest.

neuvjetovanost uvida? (ulomak iz David Bohm, Cjelovitost i implicitni red)

Što je to zbivanje misli? Misao je, u biti, djelatni odgovor pamćenja u svakoj fazi života. U misao uključujemo umne, osjećajne, sjetilne, mišićne i tjelesne odgovore pamćenja. Svi su oni … jedan proces odgovora pamćenja na svaku pojedinu sada prisutnu situaciju, odgovor koji nadalje dovodi do daljnjih doprinosa pamćenju, uvjetujući tako sljedeću misao. (…) Jasno je […]

replike? (2)

[Pabirci mojih najranijih zapisa s foruma. Usporedi i: replike? (1)] 20.01.2004. Neki sedamnaestogodišnjak razgovora s vršnjakom, kaže da je anarhist. Ubrzo se mladi anarhist pokaže kao branitelj titoističkog komunizma. Sjećam se sebe baš malo prije raspada toga sistema – naravno da sam i ja u tim godinama mislio da sam anarhist. Ali ništa mi tada […]