Kant i Frege: normativnost značenja? (ulomak iz Robert Brandom, Making It Explicit)

[Mi smo] oni koji su sposobni za sudove i djelovanje. Ne samo da na razne načine odgovaramo na okolišne podražaje, mi na njih odgovaramo oblikovanjem opažajnih sudova. Ne samo da se ponašamo, mi djelujemo. Predloženi su različiti načini govora o toj temeljnoj razlici. Nju se može formulirati s obzirom na istinu. Ono što mi činimo […]

uzrok ili navika? (ulomak iz Vanda Božičević, David Hume)

Od četiri Aristotelova ”uzroka”, suvremene rasprave bave se prvenstveno eficijentnim, djelatnim uzrokom. Tekuća rasprava o Humeovim gledištima i argumentima, za i protiv, mogla bi pokriti većinu suvremene filosofske rasprave o uzrokovanju.
Ne možemo izravno opažati uzročne veze. Na to je većinsko stajalište uvelike utjecao Hume svojim primjerom djelovanja bilijarskih kugli. Možemo vidjeti gibanja, i promjene gibanja kugli. Možemo vidjeti da jedna kugla dotiče drugu neposredno prije nego se druga započne gibati. Ne možemo vidjeti da postoji uzročna veza između tih dvaju gibanja.
Uzrok i posljedica postoje odjelito i ”um nikad ne opaža neku stvarnu vezu između odjelitih postojanja”. Prema Humeu, u uzročnosti projiciramo svoje uvjetovane osjećaje neizbježnosti na vanjske predmete kao neku nužnost koja počiva u samim predmetima.

kao u neki ocean bez obala?

”Odluka da se filosofira baca se u čisto mišljenje (- mišljenje je osamljeno pri sebi samom), – ona se baca kao u neki ocean bez obala; sve one šarene boje, sve točke oslonca iščezle su, sva uobičajena prijateljska svjetla ugasla su. Samo jedna zvijezda, unutarnja zvijezda duha sjaji; ona je polarna zvijezda. Ali prirodno je da duh u njegovoj samotnosti sa sobom spopada, tako reći, neka jeza; još se ne zna gdje se hoće izaći, kamo se stiže. Među onim što je iščezlo nalazi se mnogo toga što si ni pod svu cijenu svijeta ne bi htjelo ukinuti, a u toj samoći pak nije se to još sebi iznova uspostavilo i nema izvjesnosti o tomu hoće li se to opet naći, hoće li se to ponovo dati.”

jest i treba? (ulomak iz David Hume, Rasprava o ljudskoj prirodi)

Jedna od temeljnih pogrešaka u etici, tzv. naturalistička pogreška, sastoji se u miješanju dviju vrsta iskaza: onih koji kažu da nešto “jest tako i tako”, i onih koji kažu da nešto “treba biti tako i tako”.
Naturalistička – jer “naturalizam” insistira na činjenicama, na “onome što jest”. No, možemo li ikad pronaći u prirodi činjenicu da nešto “treba biti”, ili “ne treba biti”?
Na primjer: “ne treba mučiti druge ljude.” S tim će se gotovo svatko s pravom složiti, pa ipak to nikako nije činjenica – nigdje u prirodi mi ne možemo pronaći to da ne treba mučiti druge ljude.

(klikni na naslov)