Schelling: sloboda i mogućnost zla? (ulomak iz Michelle Kosch, Idealism and freedom in Schelling’s Freiheitsschrift)

Primjedba da se u prethodnom Schellingovom ulomku mračnoj temi pridružila i mračnost izričaja čini se na mjestu. Pa evo jedne suvremene interpretacije cjeline tog Schellingovog ogleda, koja bi trebala pružiti kontekst iz kojeg će i prethodni zapis (nadam se) biti razumljiviji.

Oglasi

nadmoć Dobra? (ulomak iz Iris Murdoch, Nadmoć Dobra)

Izvrsna kao romanopisac (od rane mladosti volim njen prvijenac ”Pod mrežom”), Iris Murdoch briljira kao moralni filosof u tri ogleda sabrana pod naslovom ”Nadmoć dobra”. ”Filosof pod čijim stijegom se bori” svakako je Platon, a protivnik ponajprije liberalno shvaćanje čovjeka kao samodovoljnog racionalnog moralnog djelatnika, uključujući i njegovu herojsku egzistencijalističku inkarnaciju iz doba kad su ogledi pisani (’60-e godine prošlog stoljeća). Ova knjižica je ušla izravno u moj osobni Top 2 🙂 etičkih knjiga 20. stoljeća, zajedno s Hannah Arendt, ”O zlu” – još jednom koju je napisala žena, inspirirana Platonom, i koja također ima u naslovu jedan ”pred-moderan” pojam.

dobro i samopoštovanje? (ulomak iz Ernst Tugendhat, Predavanja o etici)

Tugendhat, u skladu sa svojim jezičko-analitičkim polazištem, kreće od jezične upotrebe. Što to znači kad kažemo ”dobro” (ili ”loše”)? Nalazi da je moguće razlikovati dvije vrste upotrebe te riječi: ”dobro za” nešto ili nekoga, te ”naprosto dobro” (odnosno naprosto ”loše”). Tu drugu upotrebu pokazuje na primjeru mučenja ili ponižavanja drugog čovjeka – to je naprosto loše. S obzirom na neuobičajeni način njene upotrebe (dakle, ne ”to je loše s obzirom na…”, nego naprosto ”to je loše!”), on je naziva ”gramatički apsolutno” razumljen pojam dobra.
To dobro se ne može svesti na ”dobro za” zajednicu; ipak, ono se određuje preko htijenja da se bude član neke zajednice zajednici, odnosno sudioništva u onoj normi koja određuje što znači biti član zajednice. Onaj tko odluči parazitirati (dakle, tko se odluči za instrumentalni pristup drugima, odnosno, tko druge koristi kao puke instrumente za svoje samovoljne svrhe), taj sebe ne shvaća kao člana zajednice, i time za njega ta apsolutna upotreba riječi dobro uopće nema nikakav smisao.