
Peti nastavak niza “Fizika i hermeneutika”, o ontološkom pluralizmu.
Peti nastavak niza “Fizika i hermeneutika”, o ontološkom pluralizmu.
Kome treba još jedna najnovija (iz listopada ove godine) interpretacija kvantne mehanike? Nikome, ako to nije upravo ona prava. 😮 A nešto poput nje zagovaram već godinama (npr. ovdje:
http://www.forum.hr/showpost.php?p=14477833&postcount=581 ).
Iz “Uvoda” nedavno objavljenoga prijevoda djela “kasnog” Schellinga, o odnosu “zrenja” i dijalektike, odnosno teosofije i filosofije.
Može izgledati čudno da objavljujem ulomak iz recenzije knjige stare 35 godina, prevedene kod nas već 20 godina, iz koje ulomak postoji na ovom blogu već 10 godina (https://protreptikos.wordpress.com/2006/09/04/platonov-nepisani-nauk-o-dva-pocela-ulomak-iz-hans-kramer-platonovo-utemeljenje-metafizike/ ). Ali, budući da knjiga o kojoj se radi donosi jedan prilično revolucionaran pogled na jednu filosofiju staru 2400 godina, onda tih par desetljeća ne znači mnogo.
Već pri prvoj bližoj usporedbi … Schopenhauerova i Schellingova shvaćanja volje … upada u oči da je volja kao metafizičko načelo u Schopenhauera pojmljena bitno monistički. … Kod toga ništa ne mijenja njegovo čvrsto uvjerenje da je volji bitno svojstvena podvojenost u sebi i sa sobom, što njezin život čini životom neprekidne razdvojenosti, prijepora i borbe […]
“Čini se da osnovu Platonova kasnog filosofiranja valja sagledati u nastojanju da – uvjetno ukinuvši načelno i nepremostivo razlikovanje onog osjetilnog od onog idejno-mislivog – potraži ono što je tom obojem zajedničko i istovjetno. To obim oblastima jednako svojstveno i zajedničko bivanje shvatit će kao konstituirano od dvaju praizvornih, međusobno suprotstavljenih počela: mjere i onog bezmjernog, ili – drugim imenima za isto – granice i onog bezgraničnog. Prvo počelo zvat će još i onim određujućim, drugo pak onim neodređenim, čega narav jest u tome da neprestano dopušta mogućnost onog manje i više, te da dakle nikad nije upravo to neko određeno nešto, nego bez zastoja teče i umiče svakoj određujućoj granici.”
“Suprotnost nekoj trivijalnoj istini je jednostavno neistina. Suprotnost nekoj velikoj istini je također istina.”
(Niels Bohr)