filosofija i teosofija? (ulomak iz F. W. J. Schelling, Doba svijeta)

Iz “Uvoda” nedavno objavljenoga prijevoda djela “kasnog” Schellinga, o odnosu “zrenja” i dijalektike, odnosno teosofije i filosofije.

Oglasi

Krämer i Platonov nepisani nauk o dva počela? (ulomak iz Slobodan Žunjić, Nova slika Platonove metafizike)

Može izgledati čudno da objavljujem ulomak iz recenzije knjige stare 35 godina, prevedene kod nas već 20 godina, iz koje ulomak postoji na ovom blogu već 10 godina (https://protreptikos.wordpress.com/2006/09/04/platonov-nepisani-nauk-o-dva-pocela-ulomak-iz-hans-kramer-platonovo-utemeljenje-metafizike/ ). Ali, budući da knjiga o kojoj se radi donosi jedan prilično revolucionaran pogled na jednu filosofiju staru 2400 godina, onda tih par desetljeća ne znači mnogo.

volja: jedna ili dvije? (ulomak iz Damir Barbarić,Volja i vrijeme)

Već pri prvoj bližoj usporedbi … Schopenhauerova i Schellingova shvaćanja volje … upada u oči da je volja kao metafizičko načelo u Schopenhauera pojmljena bitno monistički. … Kod toga ništa ne mijenja njegovo čvrsto uvjerenje da je volji bitno svojstvena podvojenost u sebi i sa sobom, što njezin život čini životom neprekidne razdvojenosti, prijepora i borbe […]

Platonov nepisani nauk o dva počela? (ulomak iz Hans Krämer, Platonovo utemeljenje metafizike)

“Čini se da osnovu Platonova kasnog filosofiranja valja sagledati u nastojanju da – uvjetno ukinuvši načelno i nepremostivo razlikovanje onog osjetilnog od onog idejno-mislivog – potraži ono što je tom obojem zajedničko i istovjetno. To obim oblastima jednako svojstveno i zajedničko bivanje shvatit će kao konstituirano od dvaju praizvornih, međusobno suprotstavljenih počela: mjere i onog bezmjernog, ili – drugim imenima za isto – granice i onog bezgraničnog. Prvo počelo zvat će još i onim određujućim, drugo pak onim neodređenim, čega narav jest u tome da neprestano dopušta mogućnost onog manje i više, te da dakle nikad nije upravo to neko određeno nešto, nego bez zastoja teče i umiče svakoj određujućoj granici.”