“Religija, filosofija, znanost žele, kao što kažu, olakšati terete života, dok predaja čovjeka vraća njemu samom. … Religija, filosofija i znanost su od prvotnih sredstava, kasnije od strojeva do institucija i do religijskih učenja i teorija, stvorile golemu pripravnost. Taj splet pripravnosti, ako se u njemu javlja cjelovitost i sustav, naziva se civilizacijom. Cilj je obrana i sigurnost. Kuća, grad, država, odjeća, pogled na svijet, industrija, oružje, imetak, dogma, zakon. Složeni aparat da bi se bar nešto skinulo od tereta.
Izuzetnost nije u tome da među olakšicama nema ničega stalnog. Nije bilo ni sredstava ni strojeva koji ne bi otkazali, nije bilo teorija koje se nisu slomile i znanja čija se izvjesnost nije smrvila, i još nitko nije spleo oko sebe takvu obranu koja nije razbijena. Izuzetno je to što nema olakšica koje ne bi zaobilazile zbilju. Možda bi ih moglo biti, ali je činjenica da ih nema u toj mjeri da su tako zvani tereti života lakši nego težina koju čovjek olakšicama uzima na se.”