još jedno odustajanje od analitičke filosofije: je li dobro jedna vrsta istinitog ili je istinito jedna vrsta dobrog? (uz Ernst Tugendhat, Jezičko-analitička filozofija)

Hegel u Fenomenologiji duha stoički stav ne opovrgava nego jednostavno napušta, i to zato što je dosadan. Uvažavajući ono philia u riječi filosofija, možda i ne bi bilo neprimjereno na isti način odustati od analitičke filosofije, uz jedno „boooring“. Doista, kad ne bi bilo i drugih načina filosofiranja, filosofija me ne bi zanimala. Ali neki […]

etičko protuprosvjetiteljstvo? (ulomak iz Ernst Tugendhat, Predavanja o etici)

Prosvjetiteljska je situacija, prvo, rezultat toga što su tradicionalističke etike postale neplauzibilnima. To je, drugo, dovelo do mnoštva pokušaja novog utemeljivanja, koje sve možemo nazvati etikama prosvjetiteljstva. Treće, to je pak moralo dovesti do etičke literature koja reflektira na deficite prosvjetiteljskih etika i na (tobožnje ili zbiljske) prednosti onih pojmova morala koji su bili dani […]

dobro i samopoštovanje? (ulomak iz Ernst Tugendhat, Predavanja o etici)

Tugendhat, u skladu sa svojim jezičko-analitičkim polazištem, kreće od jezične upotrebe. Što to znači kad kažemo ”dobro” (ili ”loše”)? Nalazi da je moguće razlikovati dvije vrste upotrebe te riječi: ”dobro za” nešto ili nekoga, te ”naprosto dobro” (odnosno naprosto ”loše”). Tu drugu upotrebu pokazuje na primjeru mučenja ili ponižavanja drugog čovjeka – to je naprosto loše. S obzirom na neuobičajeni način njene upotrebe (dakle, ne ”to je loše s obzirom na…”, nego naprosto ”to je loše!”), on je naziva ”gramatički apsolutno” razumljen pojam dobra.
To dobro se ne može svesti na ”dobro za” zajednicu; ipak, ono se određuje preko htijenja da se bude član neke zajednice zajednici, odnosno sudioništva u onoj normi koja određuje što znači biti član zajednice. Onaj tko odluči parazitirati (dakle, tko se odluči za instrumentalni pristup drugima, odnosno, tko druge koristi kao puke instrumente za svoje samovoljne svrhe), taj sebe ne shvaća kao člana zajednice, i time za njega ta apsolutna upotreba riječi dobro uopće nema nikakav smisao.