eros kao žudnja za upotpunjenjem? (ulomak iz Peter Sloterdijk, Kritika ciničkoga uma)

U platonizmu – koji (zajedno s kršćanstvom) ima utjecaja do danas kao najmoćnija zapadna teorija ljubavi – nalazimo također nabačeno pitanje o podrijetlu … podjele spolova pa, budući da Platon to pitanje ne može ili neće naširoko raspravljati, služi se on kraticom. Tamo gdje ne želimo dugočasnih pripovijesti ispomažemo se malim mitom, koji ono bitno […]

Platonova erotika?

Slika Platonovog Sokrata, ili općenito platoničkog filosofa, kao erotologa može biti iznenađujuća za prosječno poimanje prema kojem je ”platonizam”, ili čak cjelokupna filosofija, neko bestrasno motrenje ideja odvojeno od svega tjelesnog i čuvstvenog, te usmjereno na ”čistu” spoznaju. Ta druga slika prvenstveno počiva na dialogu Fedon, koji je (vjerojatno) neposredno prethodio Symposionu (”Gozbi”).

Obraćanjem pažnje na ljepotu onoga što nas prvenstveno pogađa kao lijepo (naime, tjelesna ljepota) učimo opažati i ljepotu duša, postupaka, znanja, i konačno, ljepotu u svemu (”ono lijepo samo”).

Spoznajni je ”uspon” ka cjelini znanja, dakle, neodvojiv od istodobnog iscjeljivanja čovjeka kao ”bića nedostatka”, u čemu ga vodi ”eros”, odnosno, nagon koji ”oblikuje živu supstanciju u sve šira jedinstva, tako da se život može produžiti i dovesti do višeg razvoja” (Freud).

porađanje? (ulomci iz Platon, Teetet i Peter Sloterdijk, Doći na svijet dospjeti u jezik)

Da bi dijalog eksplicirao ono što je implicitno već tu u našim mnijenjima, potrebno ih je ”suspregnuti … tako da im niti vjerujete, niti vjerujete da su pogrešna”. Tada ona ”stoje pred nama” pa je ”učinak na drugu osobu, kao i njen na vas, poput zrcala” u kojem se jasnije vidi njihova (bez)smislenost, ali i sklop emocija spletenih s njima. Ako ih ne potisnemo, niti im se prepustimo, mogli bismo ne samo sebi nego i drugima stalno zrcaliti skrivena ali ipak vladajuća mnijenja. Sokrat, majstor u održavanju takve ravnoteže, tu je vještinu izvođenja na vidjelo usporedio s primaljskim umijećem svoje majke. Maieutika pomaže sugovorniku da ”porodi” istinu kojom je ”bremenit”. Porađanje valja shvatiti doslovno kao napuštanje maternice (matrix) naslijeđenih preduvjerenja koja se hrane našim životnim energijama, i bolni izlazak iz ”sigurnosti” te špilje u jedan otvoreniji stvarniji svijet. Sokratovo iskusno neznanje negativnom dialektikom raskriva prazninu tih mnijenja, čime oslobađa dušu za njeno prirodno kretanje kojim hoće doći na svijet. Uloga porodilje koja se ne bavi samo istinitim i lažnim mislima (što je uobičajeno među filosofima), nego i cjelinom duše (psyche) koja ih rađa, približava Sokrata i onoj poziciji koju danas (s više ili manje uspjeha) drže psihoanalitičari.

tantra? (ulomak iz Dušan Pajin, Tantrizam i joga)

[U]čenja o oslobođenju … koja zastupaju put sjedinjenja, integracije ili identifikacije i prepoznavanja, a u koji bi delom spadala upanišadska učenja i tantrički pravci … smatraju da cilj nije izolacija ili razdvajanje atmana ili puruše od maye (u vedanti), odnosno od prakrti (u samkhyi), nego integracija pojedinačnog sopstva sa opštim sopstvom i poimanje sveta kao […]