matematika i moralnost – što od toga (ni)je stvarno? (ulomak iz Justin Clarke-Doane, Morality and Mathematics)

U kojoj su mjeri predmeti našeg razmišljanja i govora stvarni? O tome svi imamo neki osjećaj koji prethodi filosofskoj indoktrinaciji. Pitanje je: jesu li predmeti naših misli i govora „tamo vani u svijetu“ te postoje „neovisno o nama“? Skloni smo biti realisti u nekim područjima dok smo antirealisti u drugima. Na primjer naturalistički stav, uobičajen […]

četiri kardinalne vrline?

Etika vrlina je jedan od tri glavna pravca u suvremenoj etici, uz dužnosnu etiku i posljedičnu etiku. Tradicionalne etike su u pravilu etike vrlina, dok su ove druge dvije uglavnom novovjekovne, oblikovane uvelike po uzoru na pravnu oblast (dužnosna etika) i na ekonomsku oblast (posljedična etika). Te dvije oblasti su tijekom europske povijesti stekle stanovitu […]

metafizika i etika? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(četvrti zapis u nizu čitanje: Marijan Cipra, Metamorfoze metafizike) Mada se u Metamorfozama metafizike izvorno (1978.) riječ etika jedva i spominje, u kasnijem Predgovoru drugom izdanju iz 1997. stoji zahtjev „svakoj suvremenoj metafizici“ da „bude prije svega etika“, odnosno jedno shvaćanje telosa povijesti metafizike iz koga se može zaključiti da je Marijan Cipra MM vidio […]

Kant: je li moguće podudaranje vrline i sreće? (ulomak iz Eckart Förster, Die 25 Jahre der Philosophie)

Samo čovjek može realizirati moralni zakon u svijetu čiji je ujedno dio. Ali kao čovjek ipak imam dva najviša cilja. Najviša svrha koju sebi kao prirodnom biću neizbježno postavljam jest optimalno zadovoljenje svojih potreba, tj. vlastita sreća. Moja najviša svrha kao umnog bića jest realiziranje moralnih zakona. Ako je najviše dobro realno moguće, tada sreća […]

Schelling: sloboda i mogućnost zla? (ulomak iz Michelle Kosch, Idealism and freedom in Schelling’s Freiheitsschrift)

Primjedba da se u prethodnom Schellingovom ulomku mračnoj temi pridružila i mračnost izričaja čini se na mjestu. Pa evo jedne suvremene interpretacije cjeline tog Schellingovog ogleda, koja bi trebala pružiti kontekst iz kojeg će i prethodni zapis (nadam se) biti razumljiviji.

O prvoj zapovijedi svih dužnosti prema samome sebi, Immanuel Kant

Originally posted on Cahiers du Vertebrata:
   Ona glasi: spoznaj (istraži, dokuči) samoga sebe,  ne s obzirom na svoje tjelesno savršenstvo (sposobnost ili nesposobnost za svakojake svrhe, proizvoljne ili pak one koje su ti određene), nego s obzirom na ono moralno, prema svojoj dužnosti – svojem srcu – prema tome je li ono dobro ili…

pragmatične vrijednosti? (ulomak iz Manfred S. Frings, Lifetime: Max Scheler’s Philosophy of Time)

Druga razina vrijednosti, po Maxu Scheleru, jesu pragmatičke vrijednosti, odnosno vrijednosti korisnosti. Za tehnički i ekonomski način mišljenja, to je ujedno vrhovna vrijednost. Scheler sumnjiči i Heideggera da je zanemarivanjem vertikalne komponente ljudske egzistencije, analizirajući samo svakodnevnicu a ne i svetkovne, uzdignute dane čovjekove (barem u Bitku i vremenu), sebe ograničio na upravo ovu razinu kao temeljnu za nas.