staza sa srcem?

– Kriterij za valjanost teorije ti je toplina oko srca? Presmiješno.
– Od svih mogućih istinitih teorija o beskonačno mnogo predmeta ovoga svijeta, tijekom svoga vrlo konačnoga života pozornost možeš posvetiti samo nekima. Kojima?
– Ovisi o interesima, životnim okolnostima, slučajnostima, tko zna čemu.
– Kako ”mjeriš” koliko ti je nešto interesantno?
– To je posve individualno. Tu doista vrijedi individuum est ineffabile. Nije opće-nito, stoga nije pri-općivo. O tome valja šutjeti. 🙂
– Kad pogledaš unatrag, od svega što te do sada zanimalo u životu, bilo to kolikogod kontingentno, zar ne smatraš neke interese bitnijima za ono što ti zapravo jesi, a druge više slučajnima, neke vjerojatno i potpunim gubitkom vremena? Postoji neka hijerahija bliskosti odnosno daljine spram onoga što si za sebe samoga bitno ti. Budući da u tom pogledu osjećaji imaju spoznajnu funkciju, nazovimo ”srcem” tu ideju sred-išta spram kojeg odmjeravaš bliskost i distancu od ”pravoga” tebe.

(klikni na naslov)

je li filosofija uopće znanost?

– I što, nakon što su znanosti odbacile njen autoritet kraljice-majke, filosofija se uvrijedila pa više ne želi biti nikakva znanost? Ako nije prva i najviša, neće se igrati s ostalima? 🙂
– Ne. Kao roditeljica pojedinačnih znanosti, filosofija može biti ponosna na samostalnost i postignuća svoje djece, ali ujedno i trajno zabrinuta za smjer njihovoga razvoja, njihovu međusobnu komunikaciju i posljedice njihovoga djelovanja na svijet. Oboje spada u odgovorno roditeljstvo. 😉
– Znanosti redom sebe smatraju punoljetnima, ne trebaju tu brigu. Dakle, plodno razdoblje filosofije je dovršeno osamostaljivanjem znanosti, preostaje joj staračko grintanje nad navodnom neumjerenošću potentnijih potomaka?
– Ne znači da filosofija ne može i dalje rađati, i ne nužno daljnje znanosti.
– A što drugo?
– Znaš da se filosofi petljaju i u politiku, umjetnost, religiju, psihoterapiju, odgoj i sve ostalo. Hoće li, i gdje, u tim svojim avanturama začeti nešto novo, nije unaprijed vidljivo.

(klikni na naslov)

sluškinja se smije filosofu? (ulomci K. Jaspersa, Platona, E. Finka i P. Sloterdijka)

Služi li čemu filosofija? Ili je to mjerilo služenja nečemu ipak ograničeno? Ako apsolutiziramo to mjerilo, zar nismo tada sluge a ne slobodni ljudi? Ne mora li na koncu biti nečega što je radi sebe samoga, a ne radi služenja nečemu drugome?

uvod u filosofiju? (ulomak iz Eugen Fink, Uvod u filozofiju)

Postavlja se zadaća uvoda u filozofiju. Ovu susrećemo kao nastavni predmet na sveučilištu. Pitanje je samo pokazuje li se ona na taj način kakva je sama po sebi, ili pak upravo tako skriva svoju bit. Kao predmet pokraj drugih predmeta ima ona ipak očito neki stil poučavanja i učenja koji je zajednički drugima. Što se […]