nerazumna učinkovitost matematike u prirodnim znanostima? (ulomak iz Eugene Wigner, The Unreasonable Effectiveness of Mathematics in the Natural Sciences)

– Koga briga za tu pradavnu povijest: Platona, univerzalije…
– A fizikalni zakoni?
– Što s njima?
– Prethode fizičkim zbivanjima koja određuju, a ta zbivanja ne utječu na njih. Prethode umovima koji ih otkrivaju, a ta otkrića ne utječu na njih. Ne mijenjaju se tijekom vremena, vrijede posvuda u prostoru. Dakle, nešto matematičko, neovisno o prostoru i vremenu, neovisno o fizičkim zbivanjima, neovisno o nama; fizička događanja ovise o tome, mi to možemo samo otkriti ili ne.
– A čuda. 🙂 Ti ”zakoni” su samo vrlo općenit opis obrazaca prirodnih zbivanja.
– Pogledaj npr. otkriće elektromagnetskih valova. U prethodnim su desetljećima fizičari pokušavali opisati pojave iz elektriciteta (poput Galvanijevih žabljih krakova) i magnetizma. Ali, iz toga je, preko Maxwellovih jednačbi, proizašlo nešto sasvim drugo što uopće nisu pokušavali opisati – objašnjenje svjetlosti. Potpuna neočekivanost takvih otkrića nespojiva je s pojmom pukog ”opisa” neke pojave. Tu se otkrivaju stvarne neočekivane veze.

(klikni na naslov)

lijepo? stvarno? (ulomci R. Penrosea, W. Heisenberga i C. F. von Weizsäckera)

Diraca, Schrödingera, Einsteina, Feynmana, i mnoge druge … uvelike je vodila estetska privlačnost teorijskih zamisli koje su predlagali. Po mom mišljenju vrijednost takvih estetičkih razmatranja je nesporna – ona igraju temeljno važnu ulogu pri odabiru uvjerljivih prijedloga za nove teorije fundamentalne fizike. Takve estetske prosudbe ponekad mogu izražavati naprosto jasnu potrebu za matematički koherentnom shemom; […]