Nietzscheova povijest nihilizma-platonizma niz šest stepenica (ulomak iz Franco Volpi, Nihilizam)

Nietzsche je precizni dijagnostičar bolesti našega vremena. Njegova je velika zasluga da je prepoznao koliko je cjelina naše zapadnjačke kulture, a osobito znanost, prožeta platonizmom, te kako će bez nekog najvišeg dobra (bilo ono stvar uvida, kao u ”prvoj fazi” platonizma, ili stvar vjere, kao u drugoj, u ”platonizmu za puk”) njen smisao postati posvuda radikalno upitan. Tu krizu Zapada (kao platonizma otkačenog od najvišeg dobra) Nietzsche je nazvao nihilizam. Dok mu je ta dijagnoza omogućila da unaprijed ispriča ”povijest narednih dvaju stoljeća”, je li i s prijedlogom terapije bio podjednako uspješan? Je li lijek za nihilizam doista još više nihilizma?

(klikni na naslov)

décadence? (ulomak iz Franco Volpi: Nihilizam)

Nietzscheovi primjeri dekadencije su raznoliki, npr.: ”anarhizam, emancipacija žene, bolest, prevaga ressentimenta, porast ružnoće: ljepota kao izrađena, ‘tolerancija’, talent da se predstavlja više osoba: slabljenje osobe, ‘besmislenost’ (nihilizam), prekomjerna osjetljivost, potreba za stimulansima,…” Franco Volpi pokazuje kako je ono što objedinjuje te primjere, Nietzscheov pojam dekadencije kao raspadanja organske cjelovitosti, preuzet od Paula Bourgeta, koji pak u njoj vidi slobodu artističkog života naspram moralno-političkih obzira. Nasuprot njemu, Nietzsche nalazi potrebu da se, iskusivši ponore dekadancije, obrne natrag (prekasno?) ka iz-cjeljenju, cjelovitosti. U tome je vidio svoju veličinu: ”Upravo to treba zvati veličinom: moći biti jednako tako mnogostrukim kao i cijelim.”

(klikni na naslov)