Amerika, Rusija i duhovni poziv Europe?

Slavni Heideggerov navod od prije skoro cijelog stoljeća kazuje o Europi koja se nalazi u škarama između Rusije i Amerike, koje su metafizički isto, naime s obzirom na njihov svjetski značaj i odnos spram duha. Taj je odnos nadiranje nečeg takvog što napadajući razara svaki rang i svako svjetski duhovno te ih proglašava lažju. To […]

nacionalna država i balkanizacija Srednje Europe? (uz Timothy Snydera)

Pojam nacionalne države izvorno se odnosi na državu u kojoj prevladava jedna nacija, državu koja je utemeljena na nacionalnim vrijednostima i suverenitetu koji je jedan, nedjeljiv, neotuđiv, i pripada naciji. … U takvom tipu države nacija se javlja kao jedinstven politički identitet koji je središnji subjekt političke integracije nad kojim ne može biti nikakva autoriteta, […]

shizmogeneza EU?

Omnis determinatio est negatio. Hegel je proslavio tu Spinozinu misao (čiji su korijeni još drevniji): čim nešto odredimo kao x time smo ujedno negirali sve ono što je ne-x. „Ovo je čovjek“ negira da je to magarac, majmun, panj, itd. Može se primijeniti i obratan postupak: kad za nešto što možda najprije izmiče odredbi kažemo […]

Amerika i svjetski građanski ratovi? (ulomci Erica Hobsbawma, Dana Dinera i Andrewa Bacevicha)

Dvadeseto stoljeće bilo je najubilačkije u zabilježenoj historiji. Ukupan broj smrti prouzročenih ili povezanih s ratovima procijenjen je na 187 milijuna, što odgovara više od 10% ukupnog svjetskog stanovništva 1913. Uzmemo li da je započelo 1914., to je bilo stoljeće skoro pa neprekinutog rata … kojim su dominirali svjetski ratovi… Razdoblje od 1914. do 1945. […]

Europa: između krutog i tekućeg? (ulomak iz Damir Barbarić, Arhipelag)

Čitam trenutno politički aktualnog Aleksandra Dugina, ovdje: https://radiogornjigrad.wordpress.com/2014/03/05/novi-intervju-s-aleksandrom-duginom-kriza-u-ukrajini-izraz-je-oprecnih-geopolitickih-interesa/

Evo ulomka:
”Najjasnije rečeno – ‘treća pozicija’ je apsolutno nemoguća?
Dugin: Nema šanse za to danas. U geopolitici postoji sila kopna i sila mora. Silu kopna danas predstavlja Rusija, a silu mora Washington. Tijekom Drugog svjetskog rata Njemačka je pokušala nametnuti neku treću poziciju. Taj pokušaj temeljio se upravo na političkim pogreškama o kojima sada pričamo. Njemačka je krenula u rat protiv sile mora u vidu Britanskog imperija, a također i protiv sile kopna koju predstavlja Rusija. Berlin se borio protiv glavnih globalnih sila i izgubio je taj rat. Završilo je s potpunim uništenjem Njemačke. Dakle, kada čak ni tadašnja jaka i moćna Njemačka nije bila dostatno jaka da nametne treću poziciju, kako će onda mnogo manje i slabije skupine to učiniti danas? To je nemoguće, to je smiješna iluzija.
– Svatko, dakle, tko danas tvrdi da se bori za nezavisnu “treću poziciju,” u stvarnosti je saveznik Zapada?
Dugin: U većini slučajeva, da.”
Također i: “U geopolitici postoji sila kopna i sila mora. Silu kopna danas predstavlja Rusija, a silu mora Washington. Tijekom Drugog svjetskog rata Njemačka je pokušala nametnuti neku treću poziciju. Taj pokušaj temeljio se upravo na političkim pogreškama o kojima sada pričamo. Njemačka je krenula u rat protiv sile mora u vidu Britanskog imperija, a također i protiv sile kopna koju predstavlja Rusija. Berlin se borio protiv glavnih globalnih sila i izgubio je taj rat. Završilo je s potpunim uništenjem Njemačke. Dakle, kada čak ni tadašnja jaka i moćna Njemačka nije bila dostatno jaka da nametne treću poziciju, kako će onda mnogo manje i slabije skupine to učiniti danas? To je nemoguće, to je smiješna iluzija.” (Aleksandar Dugin 2014., http://radiogornjigrad.wordpress.com/2014/03/05/novi-intervju-s-aleksandrom-duginom-kriza-u-ukrajini-izraz-je-oprecnih-geopolitickih-interesa/)

Ovo ”sila kopna”-”sila mora”, pri čemu je ”sila mora” prvenstveno trgovačka (uz sve što ide s trgovinom: relativizacija lokalnih tradicija, opće ukidanje granica, itd.) a ”sila kopna” konzervativna, ima dugu tradiciju. No, čini se da je ideja Europe, od svog grčkog iskona, išla za nekim ”između” tog dvoga.

Europa između Amerike i Rusije? (ulomci M. Heideggera, J. Derride, S. Žižeka i Ž. Paića)

Shvaćanje Europe kao sredine između geopolitičkih carstava moći prisutno je već u Heideggerovom Uvodu u metafiziku iz 1935. godine. Sredina znači metafizičko samouspostavljanje duha otvorenosti protiv razornih procesa nihilističkoga opustošenja Zemlje, omasovljenja čovjeka i njegove pretvorbe u organizacijski sklop tehničkoga funkcioniranja. Protiv u biti iste metafizičke vladavine logike širenja i broja (Amerike i Rusije), Heidegger Europu […]