Leibnizov odgovor na kartezijansku tjeskobu? (ulomak iz Dragan Prole, Pojam meditacije kod Descartesa i Leibniza)

Odgovor na kartezijansku tjeskobu ne mora biti pouzdanje u metodu (i ništa izvan nje), koje onda odbacuje sve prije nje, nego radije povjerenje ”da se principi neke zbiljnosti ne daju razlikovati od principa poimanja te zbiljnosti”.
U zadnjem broju ‘Filosofskih istraživanja’ Dragan Prole pokazuje da taj odgovor daje već Leibniz.

Heisenbergova neodređenost?

Pokušaj da se unutar simboličkog poretka jezika ipak nekako iskaže ono Realno koje je izvan toga poretka u prošlim je zapisima dospio u prilično čudnovate metafore. Još jedna potvrda da “o čemu se ne može govoriti o tome se mora šutjeti” (Wittgenstein)? Ne i za npr. Lacana, jer po njemu i najstroža primjena simbola (npr. u matematici/logici i fizici) okončava u izvansimboličnom Realnom – naime, u aporijama, pukotinama i petljama unutar same simboličke mreže. Primjer iz fizike su Heisenbergove relacije neodređenosti iz 1927.