kvariti mladež? (ulomak iz Alain Badiou, La vraie vie)

“Taj su čin Sokratovi neprijatelji nazvali ‘kvarenjem mladeži’. I zbog toga je Sokrat, kao što znate, osuđen na smrt. Na kraju, ‘kvarenje mladeži’ nije loš naziv za filosofski čin, ako primjereno shvatimo to ‘kvariti’. Ovdje ‘kvariti’ znači poučavati mogućnost odbijanja  bilo kojeg slijepog podvrgavanja ustanovljenim mnijenjima. Kvariti znači mladim ljudima dati neko sredstvo da promijene svoje mišljenje o svim društvenim normama; kvariti znači zamijeniti oponašanje raspravom i racionalnom kritikom, pa čak, ako su u pitanju principijelna pitanja, zamijeniti poslušnost pobunom. No, ta pobuna nije ni spontana ni agresivna koliko je jedna posljedica principa i racionalne kritike.” (Badiou)

Oglasi

Krämer i Platonov nepisani nauk o dva počela? (ulomak iz Slobodan Žunjić, Nova slika Platonove metafizike)

Može izgledati čudno da objavljujem ulomak iz recenzije knjige stare 35 godina, prevedene kod nas već 20 godina, iz koje ulomak postoji na ovom blogu već 10 godina (https://protreptikos.wordpress.com/2006/09/04/platonov-nepisani-nauk-o-dva-pocela-ulomak-iz-hans-kramer-platonovo-utemeljenje-metafizike/ ). Ali, budući da knjiga o kojoj se radi donosi jedan prilično revolucionaran pogled na jednu filosofiju staru 2400 godina, onda tih par desetljeća ne znači mnogo.

muzika kao nadilaženje dualizma osjetilnog i mislivog? (ulomak iz Marko Tokić, Platon i Plotin o glazbi)

“I prema Platonu i prema Plotinu glazba je u službi uspostave muzičnosti duše. Glazba se sastoji od ritma i sklada uz pomoć kojih duša oglašava u sebi ljepotu onoga mislivog. Ljepota onoga mislivog nije oprečna ljepoti onoga osjetivog. Zvučnim nasljedovanjem ljepote onoga mislivog glazba hrani sjećanje duše, radi čega se čovjek uspijeva odvraćati od stvari u kojima se vidljivo ne očituje ljepota, te ostvarivati istinit način života.” (novi članak Marka Tokića u zadnjem broju Filozofskih istraživanja)

iskonska narav? (ulomak iz Ozren Žunec, Iskonska narav)

Skoro trideset godina nakon kultne “Mimesis” Ozren Žunec objavio je svoju drugu knjigu o grčkoj filosofiji, s podnaslovom “Aristofanov govor u Platonovu Simpoziju i Parmenidova dva puta”. Ovdje ulomak o naslovnoj stvari, koji interpretira mit o androginu iz Simpozija (https://protreptikos.wordpress.com/2007/01/05/mit-o-androginu-ulomak-iz-platon-simpozij/), a kojega je Platon stavio u Aristofanova usta.

briga o sebi? (ulomak iz Edward F. McGushin, Foucault’s askesis)

U naše doba Michel Foucault je onaj koji je ponovno učinio aktualnim Platonova “Alkibijada”, interpretirajući ga višekratno kao jednog od ključnih platoničkih tekstova (pa nije slučajno da izdavač novog prijevoda “Alkibijada” objavljuje i Foucaulta). Ovaj ulomak slijedi tu interpretaciju.