bitak, logos, um, dobro, ideja, mišljenje mišljenja – a gdje je ljubav? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(treći zapis u nizu čitanje: Marijan Cipra, Metamorfoze metafizike) U Predgovoru drugom izdanju Metamorfoza metafizike iz 1999. Marijan Cipra je prvi put objavio da se radi o nedovršenom projektu, i da je ona knjiga koja je objavljena pod tim naslovom 1978. planirana kao tek prva od četiri. Prvi razlog nedovršenosti jest to što je „već […]

čitanje: Marijan Cipra, Metamorfoze metafizike

zlata jer oni tražeći zemlju mnogu preruju i pronađu malo (Heraklit, fr. 22., preveo: I. Mikecin) Tako sam i ja “mudroslovlje” 20+ godina “s marom proučavo, a jadna ostadoh budala što zna koliko je i znala”. 🙂 Ali jedan grumen kojeg nađoh na početku još mi sjaji, pa je krajnje vrijeme da zagrizem u nj, […]

antropomorfnost Boga? (ulomci Ksenofana, Ozrena Žuneca i Ćirila Čoha)

Nego, da volovi i konji i lavovi imaju ruke i da rukama svojim slikati mogu i djelati kao i ljudi likove bogova na svoju bi slikali sliku, konji konjima slične, a volovi volu podobne, i tijelu bi davali oblik na svoju prispodobu. Etiopljani kažu da su bogovi tuponosi i crni, a Tračani da su očiju […]

Platon i metempsihoza? (ulomci Platon, Menon i Fedon, i Herbert S. Long, Plato’s Doctrine of Metempsychosis and Its Source)

Po svemu sudeći, Platon je nauk o metempsihozi (da ista duša može nakon smrti tijela oživljavati nekog drugo tijelo, sve dok se ne oslobodi utjelovljavanja) preuzeo od pitagorejaca iz “Velike Grčke” (Sicilija).

pasivnost strasti? (ulomak iz Hans Ruin, The Passivity of Reason)

U cijeloj klasičnoj filosofiji strasti (passions) su tema od najveće teorijske brige. Zapravo, strasti su ono što mora biti znano da bi bilo filosofije. Samo se shvaćanjem smisla i značenja strasti filosofija, kao vrhovna aktivnost razuma, može uspostaviti i zadobiti pristup samoj sebi. Dopustite mi da predložim sljedeću generalizaciju: odnos između razuma i strasti u […]

Aristotel protiv neoliberalnog kapitalizma? (ulomak iz Ozren Žunec, Banalnost dobra)

U pojmovnoj zbrci oko “neoliberalnog kapitalizma” jedno značenje se pokazuje kao suvislo i bitno – naime da se radi o dokidanju politike (a onda i kulture) u korist ekonomije. Tu bitnu opasnost definirao je još Aristotel kao “hremastiku” nasuprot “ekonomici”.

istinski prijatelji mogu biti isključivo čestiti ljudi? (ulomak iz Marko Vučetić, Prijateljstvo u Aristotelovoj filozofiji)

U skladu s Platonovom “dok filosofi ne postanu kraljevi…” po drugi put na ovome Nagovoru na filosofiju podržavam nekog kandidata na političkim izborima. Marko Vučetić, filosof i saborski zastupnik, kandidat je na predsjedničkim izborima. Budući da je njegova kandidatura primjereno uvjetna – kandidaturu će povući ako se kandidira netko bolji od njega – tako je i moja podrška uvjetna – podržavam ga, osim ako se kandidira netko bolji od njega.