shizmogeneza EU?

Omnis determinatio est negatio. Hegel je proslavio tu Spinozinu misao (čiji su korijeni još drevniji): čim nešto odredimo kao x time smo ujedno negirali sve ono što je ne-x. „Ovo je čovjek“ negira da je to magarac, majmun, panj, itd. Može se primijeniti i obratan postupak: kad za nešto što možda najprije izmiče odredbi kažemo […]

mudrost sustava? (ulomak iz Gregory Bateson, Svjesni cilj nasuprot prirodi)

Eksponencijalna je funkcija karakterizirana brzim i stalnim rastom – time je različita od npr. parabole koja više odgovara narodnoj mudrosti ”tko bi gori sad je doli”. No, zapravo je eksponencijalni rast neke populacije isto tako osuđen na pad, ali na vrlo nagli pad, nakon što taj rast proguta samu svoju osnovu. Kao i inače, ta se ”volja za rastom” i ovdje može prispodobiti s ognjem koji, da bi bio, mora uništavati ono što mu omogućuje da bude, da gori (npr. drvo). No, kad je taj oganj bez-graničan (a-peiron), tad požar brzo uništi sve, pa i samog sebe. Kad je čovjek jedina ”mjera stvari”, tad mjere (peras) zapravo nema, i jedino što preostaje jest bez-mjerna i nemudra volja za moći.
Zanimljivo je da jedan kibernetičar – a kibernetika i nije drugo do racionalizacija te volje za upravljanjem svime – vrlo brzo nakon početaka kibernetike (Wienerova paradigmatska knjiga je iz 1948., a ovaj tekst je s kraja šezdesetih), dolazi do ovakvog ”taoističkog” (ili ”ekologijsko-holističkog”, da zvuči ozbiljnije) stava.

(klikni na naslov)