priroda kao slika? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(dvadesetprvi zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Bog je teza i sinteza istodobno. Priroda je antiteza. … Ona treba biti Bogu potpuno identična, to jest kroz suprotstavljanje. Ona mu mora potpuno odgovarati, samo na obrnuti način. Ona je slika slikara o samome sebi. (Novalis, Filozofski fragmenti, Zagreb 2007., str. 14.) Cipra u svojoj […]

logos apophantikos? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(trinaesti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike) Metafizika je odgovor na pitanje što je biće kao biće ili što je bivstvo bića. Ovaj odgovor zbiva se u govoru – logos i to u onoj njegovoj vrsti koja objavljuje nešto o istini ili neistini – apofantikos logos. Riječ sama po sebi nije niti istinita […]

memealogija filosofije?

za Franju Tušeka(杜鹏飞) Filosofsko pitanje „što je to filosofija“ ima, kao i mnoga druga filosofska pitanja, mnoštvo međusobno nesuglasnih odgovora. Za potrebe ovoga teksta sve ne-povijesne definicije stavljam u istu skupinu: kod njih se određuju stanovite značajke nužne da bismo nešto smatrali filosofijom. Prema takvim bi definicijama u bilo kojoj ljudskoj kulturi – npr. u […]

motriti ili sudjelovati?

Ne sviđa nam se to da je svijet uvijek već nekako interpretiran, htjeli bismo znati kakav je „kad ga nitko ne gleda“. Ali otkud nam ta očito besmislena želja? Otud što gledanje, motrenje, u svakodnevnom iskustvu u pravilu ne utječe na stvari. Imam dobre razloge za vjerovati da se mnogo toga odvija na isti način […]

što je to dobra interpretacija?

Zagovaram li, onda, da se naprosto pomirimo s mnoštvom interpretacija kvantne mehanike? Znači li to mnoštvo neki anything goes relativizam? Ne. Najprije, nije moguće baš bilo što, a drugo, mada je moguće više od jedne interpretacije, ipak su neke bolje od drugih. Ni u filosofiji zapravo nismo pomireni s mnoštvom filosofema, ali smo naučili živjeti s […]

mímesis kao anámnesis? (ulomak iz Donatella Di Cesare, Gadamer)

Stvari su za Platona kopija originala-ideje, a prikaz stvari (npr. slika) je po tome tek ontološki treće-razredan, kopija kopije. No, u umjetnosti, prikaz je jedini način da ono originalno (koje nije neka puka ovo-svjetovna stvar) dođe do vidljivosti. Time umjetnički prikaz nije treće-razredan, nije čak ni drugo-razredan, jer bez njega nema pristupa onome ontološki prvo-razrednom.

bit filosofije je bez tla za osebujnost? (ulomci E. Finka, G.W.F. Hegela, D. Ljubimira i H.-G. Gadamera)

Nesumnjivo bi lakše i pedagoški mnogo spretnije bilo započeti filozofiju pričom o filozofiji, dati pregled njezine podjele na teoretsku i praktičnu filozofiju, a onu prvu zatim opet podijeliti na logiku, metafiziku, spoznajnu teoriju; metafiziku s njezine strane ponovno raščlaniti u ontologiju, kozmologiju, psihologiju i teologiju; u praktičnoj filozofiji razlikovati etiku, filozofiju prava i države; te […]