ugođaj? (ulomci Martina Heideggera i Hansa Ruina)

Umjesto Descartesovog ”mislim, dakle jesam”, Heidegger (slijedeći u tome Schelera) kaže ”raspoložen sam, dakle uvijek već nekako jesam (pa čak i kad o tome ne mislim)”. Mada Descartesovo cogito ne označava puko mišljenje, racionalistička tradicija je uvelike sklona odreći raspoloženju/osjećanju/”zatečenosti”/ugođaju spoznajnu vrijednost. No, to je doista zatvaranje očiju pred očitim: raspoloženje uvijek već određuje naš život, prije nego li ”volja” ili ”razum”. Raspoloženje, ugođaj je pravi a priori, više nego li shematizam razuma; ono je doista uvijek već tu.
Je li takvo razmišljanje neka ”iracionalnost”, ”subjektivizam”? Ne. Ono što nam ”osjećaji” imaju za reći nije manje smisleno od onog što kazuje ”razum” ili ”volja”.