Russellov paradoks?

Slijedim slutnju da se isto ono što su predsokratovski Grci nazivali apeiron danas naziva Lacanovim imenom ono Realno. Mada nužno propada pokušaj da se Realno samo opiše unutar jezika ili općenito simboličkog reda, ono ipak ne ostaje vječno skrivena ”stvar u sebi”, nego se očituje u obliku pukotina, rupa, praznina, uvrnuća, petlji, aporija i paradoksa u simboličkom redu. Lacan je, čini se, smatrao da su dobri primjeri za to Heisenbergove relacije neodređenosti u fizici i Russellov paradoks u matematici.

trostrukost svijeta: tijelo, duša, duh?

Grčka (a uvelike i indoeuropska) te ranokršćanska trostruka ontologija i njoj pripadna antropologija, koja svijet i nas same vidi kao složene od tjelesnih, duševnih i duhovnih aspekata, pala je u drugi plan najprije na polju religije gdje antropološka trostrukost svedena u dualizam kad je duh proglašen samo aspektom duše, da bi potom novovjekovni naturalizam i […]