samo-sublimacija spolnosti u eros? (ulomak iz Herbert Marcuse, Eros i civilizacija)

Izgleda da se ”širi doseg” kasnijeg Freudovog pojma eros (naspram ranijeg pojma libido) odnosi na mogućnost da se ”energija” povezana sa spolnošću (naime ”libido”) preusmjeri i izrazi i u obliku nekog drugog ”mentalnog procesa”.

Za razumijevanje takvog preusmjeravanja ključni su Freudovi pojmovi represija i sublimacija. Represija je potiskivanje poticaja, odgurivanje natrag od zadovoljenja, bez određenog smjera. Ta (bilo gdje) potisnuta energija naknadno ponovo izbija (iz tko zna kojega smjera), najčešće kao neki patološki simptom. Kod sublimacije se poticaj preusmjerava, ali ne da bi se potisnuo bilo gdje i tako odustalo od zadovoljenja, nego se zadovoljenje nalazi u nekom drugom objektu od onoga koji je izazvao početni poticaj. Sublimaciju je Freud smatrao načinom na koji društvo postiže odustajanje od onoga što pojedinac želi, i preusmjeravanje tih želja na društveno poželjne ciljeve, ali bez da posegne za represijom. Način na koji društvo to postiže je putem superega, onog dijela psihe svakoga pojedinca koji ima funkciju naređivati mu slijeđenje eksplicitnih i implicitnih normi društva.

No, čini se da sublimacija može, osim nesvjesne prisile društva, biti i nešto što bi čovjek mogao svjesno/slobodno odabrati. U takvoj samo-sublimaciji može se naći paralela s Platonovim/Diotiminim naukom o erosu.

razdvojenost je izvor potrebe filosofije? (ulomak iz: Herbert Marcuse, Hegelova ontologija i teorija povijesnosti)

Drugi najčitaniji (ili barem najklikaniji) zapis do sada je ova Heideggerova interpretacija jednoga Hegelovog pasusa: https://protreptikos.wordpress.com/2014/08/07/razderanost-ulomak-iz-martin-heidegger-cetiri-seminara/ Evo još jedne interpretacije istoga pasusa, ovoga puta od Heideggerovog učenika (koji se kasnije razočarao u učitelja), tada mladog Herberta Marcusea.