Iz iskustva moralnog zakona Kant izvodi nužnost podudaranja vrline i osobne sreće. Budući da to podudaranje nije ozbiljeno u osjetilnom svijetu, mora biti ostvareno u onome nakon smrti.
Arhiva Oznaka: Immanuel Kant
Neugodno je da je najvažniji etičar zadnjih stoljeća bio rasist. Ipak, u prilog njegovoj etici ide to da je promijenio mišljenje.
U literaturu za ovogodišnje srednjoškolsko natjecanje iz filosofije koje se bavi meni bliskom temom “filosofija i prirodne znanosti” spadaju i ulomci iz Platonovog “Timeja”, među kojima i oni koji se bave četirima elementima. Budući da to može izgledati beznadno zastarjelo, evo nekoliko napomena.
Članak Marijana Cipre “Kontemplacija i čin” objavljen u časopisu Praxis br. 3., 1970. Marijan Cipra, Kontemplacija i čin, 1970. Preuzeto s CEEOL.
Priča se da je fizika nadišla Kantove kategorije i njegova poimanja prostora i vremena. Pa evo mali protuprimjer – jedan tako ključan fizikalni zakon kao što je zakon o očuvanju energije uvelike je aprioran (odnosno slijedi iz pred-postavke o homogenosti vremena kao uvjeta mogućnosti fizikalno opisivog iskustva). A to je (više-manje 🙂 ) rekao već Kant.
Za lakše razumijevanje sam uz Weizsäckerov ulomak dodao i relevantni ulomak iz jednog udžbenika fizike.
Originally posted on Cahiers du Vertebrata:
Ona glasi: spoznaj (istraži, dokuči) samoga sebe, ne s obzirom na svoje tjelesno savršenstvo (sposobnost ili nesposobnost za svakojake svrhe, proizvoljne ili pak one koje su ti određene), nego s obzirom na ono moralno, prema svojoj dužnosti – svojem srcu – prema tome je li ono dobro ili…
Mada se naziva kartezijanskom, ova tjeskoba je u pozadini raznovrsnih ”potraga za nekom čvrstom točkom, nekom postojanom stijenom na kojoj možemo svoje živote osigurati naspram nestalnosti koje nam stalno prijete. Sablast koja lebdi u pozadini toga putovanja je … strah od ludila i kaosa u kojem ništa nije čvrsto, gdje ne možemo ni dotaknuti dno niti se održati na površini.” Strast za nezabludivim kriterijima, za pouzdanom metodom (https://protreptikos.wordpress.com/2014/07/13/metoda-ulomak-iz-damir-barbaric-rene-descartes/) često izvire iz jednog takvog temeljnog straha.
Markus Gabriel tumači, kod Kanta i Schellinga, što je to transcendencija.
Nađoh na listama za predstojeće izbore za europski parlament jednu filosofkinju, i glasovat ću za nju. Zove se Marita Brčić Kuljiš, 9. na listi Hrvatskih laburista. Bavi se političkom filosofijom (srećom ne nekim pomodnim ideologijama). Zapravo sam je i izguglao pročitavši da je na listi laburista za ove izbore, i da je filosofkinja, pa sam pročitao neke njene članke i ugodno se iznenadih. Evo jednog ulomka.
[zajedničko čitanje: Martin Heidegger, Bitak i vrijeme] Možda prije nego napišemo nešto o §7. ima smisla pogledati fenomenologiju u akciji. Meni se sviđa jedan izvadak iz Prolegomena za povijest pojma vremena (str. 39.), koji, čini mi se, lijepo pokazuje jednu fenomenološku analizu. Mada je fenomenologija (barem prije SuZ) imala pretenziju nastupati ne-povijesno, ipak je ovdje povijesni kontekst sasvim […]
