sapere aude! (ulomak iz Immanuel Kant, Šta je prosvećenost)

”Imaj hrabrosti služiti se vlastitim razumom!” – to nije samo poziv na filosofiju kao samostalno mišljenje, nego i lozinka Prosvjetiteljstva, pokreta koji je tijekom prethodnih dva i po stoljeća izgradio samorazumljivi nosivi stav mislećeg Zapada, naime jednu liberalnu-demokratsku-sekularnu-znanstvenu paradigmu. Načelo toga pokreta Kant određuje kao ”izlazak čovjekov iz stanja samoskrivljene nezrelosti”. Jesmo li uslijed rada nekoliko generacija prosvjetitelja, danas doista zreliji?

”Nezrelost čovjeka” se naziva ”samoskrivljenom”, posljedicom vlastite lijenosti i kukavičluka; ipak odmah potom Kant za nju su-okrivljuje i stanovite ”tutore” koji su se radi svojih interesa pobrinuli da ljudi u toj nezrelosti zaostanu. Je li sustavno detroniziranje ”tutora” (religija, tradicija, patrijarhalnih stavova,…) dovelo do toga da se ljudi ”služe vlastitim razumom”? Ili to suviše često ne donosi ništa samostalnije od slijeđenja kozumerističke promičbe o tome što to znači dobro živjeti? Uklanjanje jednoga ”tutora” samo po sebi ne mora značiti više od ispražnjenog mjesta za drugoga.

Stoga ”nezrelost” treba zaozbiljno shvatiti kao ”samoskrivljenu”: svako zanemarivanje mogućnosti da se služim vlastitim razumom moja je vlastita odgovornost (čije posljedice u svakom slučaju snosim). Zato je sapere aude! zahtjev koji je oduvijek, kao i danas, postavljen pred svakoga. Ako je prosvjetiteljstvo odvažni pokušaj odgoja demosa da vlada sam sobom, tad je doista tek započelo.

(klikni na naslov)