Tko je ponajviše kriv za raščaravanje prirode? Glavnina rasprave pri suvremenoj ponovnoj procjeni prosvjetiteljstva vodi se oko toga. Kao da bi se mišljenje moglo vratiti na neki pouzdaniji put ako bismo mogli odrediti onu jednu osobu koja je odgovorna za intelektualno pogrešno skretanje modernosti. Predloženo je više kandidata. Je li to bio Giordano Bruno koji […]
– Koga briga za tu pradavnu povijest: Platona, univerzalije…
– A fizikalni zakoni?
– Što s njima?
– Prethode fizičkim zbivanjima koja određuju, a ta zbivanja ne utječu na njih. Prethode umovima koji ih otkrivaju, a ta otkrića ne utječu na njih. Ne mijenjaju se tijekom vremena, vrijede posvuda u prostoru. Dakle, nešto matematičko, neovisno o prostoru i vremenu, neovisno o fizičkim zbivanjima, neovisno o nama; fizička događanja ovise o tome, mi to možemo samo otkriti ili ne.
– A čuda. 🙂 Ti ”zakoni” su samo vrlo općenit opis obrazaca prirodnih zbivanja.
– Pogledaj npr. otkriće elektromagnetskih valova. U prethodnim su desetljećima fizičari pokušavali opisati pojave iz elektriciteta (poput Galvanijevih žabljih krakova) i magnetizma. Ali, iz toga je, preko Maxwellovih jednačbi, proizašlo nešto sasvim drugo što uopće nisu pokušavali opisati – objašnjenje svjetlosti. Potpuna neočekivanost takvih otkrića nespojiva je s pojmom pukog ”opisa” neke pojave. Tu se otkrivaju stvarne neočekivane veze.
(klikni na naslov)
Otkud to da prirodne pravilnosti nazivamo ”zakonima”? Tko je ta priroda da se podvrgava zakonima, i tko je tu zakonodavac? Tu pripovijest iz genealogije moderne znanosti priča kemičar nobelovac Ilya Prigogine.
nagovor na filosofiju 