Jedna od najpoznatijih (i ne samo zato što je na početku knjige) usporedbi Nietzscheovog Zaratustre jest ona o tri preobrazbe duha: iz običnog čovjeka u devu, iz deve u lava, iz lava u dijete. Osnovno je značenje prilično jasno. Deva naznačuje one koje Nietzsche naziva „višim ljudima“, koji na sebe preuzimaju teret prosvjećivanja, ne samo […]
Ovaj blog nije samo dnevnik čitanja, nego čak i više nastavak na razgovore koje vodim u raznim prigodama s raznim ljudima. Ovaj zapis je potaknut jednim razgovorom o Trojstvu.
Budući da je Nietzsche u prošlom zapisu bio tako nemilosrdan spram lijevo orijentiranih čitatelja, radi ravnoteže evo druga Badioua, dobrog starog komunista, da malo lupi po Nietzcheu.
Hegel se kao tridesetogodišnjak iznova bavi Kristom, i upravo tad se događa i njegov okret od Kanta ka vlastitim temama i rješenjima. Nakon što je napisao neobjavljenu knjigu “Isusov život”, u kome Isusa shvaća kao posve kantovskog učitelja morala (i ništa više od toga – raspeće je ujedno i kraj priče), njemu svojstveno nastojanje za pomirenjem, koje stavlja u središte ljubav kao onu moć koja pomirenje može ozbiljiti, dovodi i do promijenjenog stava prema Kristu.
Ima na ovom blogu ponešto fizike, biologije, matematike, ima i društvenih i humanističkih znanosti, ima i buddhizma, pa možda može proći i malo kršćanske teologije. 🙂 Naravno, na “moju” temu: vrijeme i sloboda.
Uz zajedničko čitanje Nietzscheova Antikrista (http://www.forum.hr/showthread.php?t=216845 ) jedan ulomak, meni najdojmljiviji u knjizi.
nagovor na filosofiju 