Kant: analogije iskustva? (ulomak iz skripte Josip Talanga, Immanuel Kant)

Sve pojave moraju u skladu sa svojim postojanjem a priori stajati u odnosima vremenskoga reda (ustrajnost, slijed, istovremenost), ako valja spoznati njihovu cjelovitu povezanost. … Naš je razum tako ustrojen da može shvatiti pojave u njihovoj svezi samo ako ih apriorno misli spojene prema odnosima vremenskoga reda. Dakle on sam te odnose u formi načela unosi u pojave. … To vrhovno […]

trostrukost ideja čistoga uma: svijet, duša, Bog? (ulomci Immanuela Kanta i interpreta)

Ljudski um, kaže Kant, ima jedan nužan interes za onim neuvjetovanim – jedan poriv za onim cjelovitim i apsolutnim. To nije puka žudnja ili osjećajno uzbuđenje, nego racionalni poriv koji prikazuje narav racionalnosti. Biti racionalan znači, između ostalog, zahtjevati razlog i objašnjenje za sve, uključujući i za svaki razlog ili objašnjenje koje smo primili na […]

jest i treba? (ulomak iz David Hume, Rasprava o ljudskoj prirodi)

Jedna od temeljnih pogrešaka u etici, tzv. naturalistička pogreška, sastoji se u miješanju dviju vrsta iskaza: onih koji kažu da nešto “jest tako i tako”, i onih koji kažu da nešto “treba biti tako i tako”.
Naturalistička – jer “naturalizam” insistira na činjenicama, na “onome što jest”. No, možemo li ikad pronaći u prirodi činjenicu da nešto “treba biti”, ili “ne treba biti”?
Na primjer: “ne treba mučiti druge ljude.” S tim će se gotovo svatko s pravom složiti, pa ipak to nikako nije činjenica – nigdje u prirodi mi ne možemo pronaći to da ne treba mučiti druge ljude.

(klikni na naslov)