Marx: (ne)proračunljivost rada? [revisited]

[Na ovome je mjestu prvotno stajao samo duži ulomak Yannisa Varoufakisa pod gornjim naslovom. No, budući da sam u međuvremenu izgubio tadašnje očekivanje da ću ubrzo točnije razumjeti temeljno proturječje o kojemu je govorio, odlučio sam naknadno promijeniti izvorni blog zapis tako da problematiziram ona pitanja koja su mi se pokazala kao problematična. Svakako bih […]

tehnologija?

Dok sama ne može znanstveno odrediti svoje svrhe, znanost, kao ni ostali ljudski projekti, ne može biti nesvrhovita. Proglasivši svaku teleologiju nedopustivim antropomorfizmom, prepustila se neosvještenom vodstvu instrumentalne svrhovitosti tehnologije. ”Jedan dio naše civilizacije – onaj posvećen tehnologiji – uzurpirao je vlast nad svim drugim komponentama, geografskim, biološkim i antropološkim: zapravo najpomamniji zagovornici tog procesa javno obznanjuju da se danas cijeli biološki svijet odmjenjuje tehnološkim, te da će čovjek ili postati dragovoljnom tvorevinom svoje tehnologije, ili će prestati postojati.” Napuštena od svakog pokušaja da bude vođena humanističkom kulturom, koja je u postmodernoj proglasila vlastitu irelevantnost, tehnologija ide kamo god je vodi nezasitna žudnja za uvijek više moći. U sofistici je odnos spram govora/mišljenja bio instrumentalan – sad instrumentalni odnos spram bića postaje sveopći. Zapostavljeni su drugi načini na koje možemo susresti biće (u umjetnosti, prijateljstvu, porodičnim odnosima, ljubavi, obuzetosti prirodom, molitvi, čak u pomnosti zanatlije ili seljaka, itd.). I rađanje i umiranje strano je zadnjem čovjeku jer njima nije moguće instrumentalno ovladati. Filosofija se, kao nastojanje za cjelovitošću, suprotstavlja tom osiromašenju mogućih odnosa spram bića. Možemo li ovladati tehnologijom, ili smo osuđeni da joj robujemo? Umjesto dvojbe vladanje/robovanje mogli bismo gajiti neinstrumentalne odnose spram bića, i time tehničkom pristupu odmjeriti primjerene granice.

Marx i tehnika? (ulomak iz Davor Rodin, Dijalektika i fenomenologija)

Možemo li ovladati tehnologijom, ili smo osuđeni da joj robujemo? ”Budući da je glad za profitom kao svrhom kapitalističke proizvodnje nezasitna, to unutar tog sistema proizvodnje života nema granica razvitku tehnike, jer je njen razvitak potican elementarnom glađu za životom građanskog privatnog vlasnika svoje osobe. U skladu s tim, suvremeni ekološki problemi nisu popratna pojava kapitalističkog sistema proizvodnje života, nego njegova bit, koju je načelno nemoguće prevladati u okviru suvremenog na profitu zasnovanog sistema reprodukcije života.”