Nietzsche contra sv. Pavao? (ulomak iz Alain Badiou, Sveti Pavao – utemeljenje univerzalizma)

Budući da je Nietzsche u prošlom zapisu bio tako nemilosrdan spram lijevo orijentiranih čitatelja, radi ravnoteže evo druga Badioua, dobrog starog komunista, da malo lupi po Nietzcheu.

Oglasi

Hegelov Krist: pomirenje? (ulomak iz Hans Küng, Utjelovljenje Boga)

Hegel se kao tridesetogodišnjak iznova bavi Kristom, i upravo tad se događa i njegov okret od Kanta ka vlastitim temama i rješenjima. Nakon što je napisao neobjavljenu knjigu “Isusov život”, u kome Isusa shvaća kao posve kantovskog učitelja morala (i ništa više od toga – raspeće je ujedno i kraj priče), njemu svojstveno nastojanje za pomirenjem, koje stavlja u središte ljubav kao onu moć koja pomirenje može ozbiljiti, dovodi i do promijenjenog stava prema Kristu.

smisao ljubavi? (ulomak iz Vladimir Solovjev, Smisao ljubavi)

Jedan od najčitanijih ulomaka na ovom blogu je Schopenahauerov o “metafizici spolne ljubavi” (https://protreptikos.wordpress.com/2010/11/21/metafizika-spolne-ljubavi-ulomak-iz-arthur-schopenhauer-svijet-kao-volja-i-predodzba/). U izravnoj polemici protiv toga Solovjev sumira argument ovako: “U potpunosti prihvaćajući nužnost i svrhovitost rađanja djece i smjene naraštaja radi napretka čovječanstva u njegovu kolektivnom životu … [kažem da], zapravo, ljubav s time nema veze. Poklapanje snažne ljubavne strasti s uspješnim rađanjem djece čista je slučajnost, i to rijetka; povijesno i svakodnevno iskustvo pokazuje da roditelji mogu svoju djecu uspješno rađati, žarko voljeti i krasno odgajati, iako nisu nikada bili zaljubljeni jedno u drugo. Prema tome, društveni i univerzalni interesi čovječanstva koji su povezani sa smjenom naraštaja uopće ne zahtijevaju uzvišeni ljubavni patos.”

A potom nudi drugačiji pogled na smisao spolne ljubavi.