
Preuzeto sa Libreta.
Preuzeto sa Libreta.
Iskopao je netko ovaj razgovor s Mariom Kopićem iz 2008. kojega ne čitah ranije, a sviđa mi se, što je dovoljan razlog da bude ovdje. Osim toga i korespondira s nedavnim zapisom o društvenoj trostrukosti.
Preneseno sa Gledišta (https://filozofskimagazin.wordpress.com/2014/11/25/mario-kopic-razapetost-ljubavi/)
Tamo ne vidim mogućnost za komentare, pa sam komentirao ovdje.
Danas uistinu malo tko zna što je zapravo Europa – naravski, Europa u duhovno-povijesnom, ne samo zemljopisnom smislu. Štoviše, malo tko uopće i pita o genuinom određenju Europe, o njezinoj idealnoj slici, najvišim njezinim možnostima. Svi ponajprije pomisle na aktualni politički realitet Europe koja razbija glavu brigom oko zajedničkog europskog tržišta, pa mnogi poistovjećuju Europu […]
Mario Kopić se u Zarezu osvrnuo na knjigu Petra Šegedina, ‘Pojam uma u Platona’ (2012.). Pročitah tu knjigu, i, ako to išta znači, slažem se s pohvalama, i svakako je namjeravam čitati ponovo.
Recenzija se, pak, sastoji od dva dijela – drugi se odnosi na Šegedinova Platona, a prvi na jednog drugačijega, Kopićeva.
Između japanske misli i Heideggera postojala je obostrana zainteresiranost. A kod mene zainteresiranost za oboje.