zajedničko čitanje: Martin Heidegger, Bitak i vrijeme

Na pjaceti, forumčiću za izvaninstitucionalno filosofiranje i srodne djelatnosti, čitasmo u razdoblju rujan ’12. – siječanj ’13. knjigu Martin Heidegger, Bitak i vrijeme. Sad su naši zapisi uz to čitanje (neznatno dotjerani) prebačeni i ovdje. Bitak i vrijeme (Sein und Zeit) slovi za jednu od najtežih filosofskih knjiga prošlog stoljeća; istodobno slovi i za jednu od […]

pragmatične vrijednosti? (ulomak iz Manfred S. Frings, Lifetime: Max Scheler’s Philosophy of Time)

Druga razina vrijednosti, po Maxu Scheleru, jesu pragmatičke vrijednosti, odnosno vrijednosti korisnosti. Za tehnički i ekonomski način mišljenja, to je ujedno vrhovna vrijednost. Scheler sumnjiči i Heideggera da je zanemarivanjem vertikalne komponente ljudske egzistencije, analizirajući samo svakodnevnicu a ne i svetkovne, uzdignute dane čovjekove (barem u Bitku i vremenu), sebe ograničio na upravo ovu razinu kao temeljnu za nas.

pribor? (ulomak iz Graham Harman, Heidegger Explained)

Sve što se pojavljuje jest objekt za neki subjekt. Doista? Heidegger tu temeljnu samorazumljivost Novoga vijeka opovrgava primjerom koji upravo zbog toga, unatoč dojmu trivijalnosti, zaslužuje Harmanovu ocjenu da se radi o ”možda najvećem trenutku filosofije u 20. stoljeću”. Prije i češće nego kao pred-met za neku svijest, stvari upotrebljavamo kao pribor, bez da smo ih pritom eksplicitno svjesni. Stvari iz implicitnog načina da jesu priručno u eksplicitni način da jesu kao predmet kojega smo svjesni, prelaze najčešće tako da prestanu funkcionirati. Tek u lomu samorazumljivog funkcioniranja nešto postaje predmet svjesne pozornosti. Dakle, biti predmet za svijest nije ni prvi ni najčešći, a kamo li jedini, način na koji bića jesu.