pribor? (ulomci iz Martin Heidegger, Bitak i vrijeme i Graham Harman, Heidegger Explained)

Sve što se pojavljuje jest objekt za neki subjekt. Doista? Heidegger tu temeljnu samorazumljivost Novoga vijeka opovrgava primjerom koji upravo zbog toga, unatoč dojmu trivijalnosti, zaslužuje Harmanovu ocjenu da se radi o ”možda najvećem trenutku filosofije u 20. stoljeću”. Prije i češće nego kao pred-met za neku svijest, stvari upotrebljavamo kao pribor, bez da smo ih pritom eksplicitno svjesni. Stvari iz implicitnog načina da jesu priručno u eksplicitni način da jesu kao predmet kojega smo svjesni, prelaze najčešće tako da prestanu funkcionirati. Tek u lomu samorazumljivog funkcioniranja nešto postaje predmet svjesne pozornosti. Dakle, biti predmet za svijest nije ni prvi ni najčešći, a kamo li jedini, način na koji bića jesu.

Nietzsche ga je dokrajčio? (ulomak iz Helmuth Vetter, Texta in contextibus)

Izgleda da bi se glasoviti ”okret” u Heideggerovom mišljenju oko 1930. mogao shvatiti i kao religijsko preobraćenje, od traganja za izvornijim kršćanstvom ka ničeanstvu. Naravno, Nietzsche tu nije u ulozi ”ateista” nego onoga koji je navijestio ”Dvije tisuće godina i nijedan novi bog – a koliko je bogova još moguće!” Na koncu života, Heidegger, izgleda, nije bio uvjeren da je tada ispravno odlučio.

mladi Niče i mladi Hajdeger? (ulomak iz Mihailo Đurić, Niče i Hajdeger)

Poznato je da se Heidegger u tridesetim, četrdesetim, pa i pedesetim godinama prošlog stoljeća intenzivno bavio Nietzscheom. No, Mihailo Đurić nalazi da je već u Bitku i vremenu temeljna struktura vremena, dinamičko odnošenje budućnosti, prošlosti i sadašnjosti, nadahnuta Nietzscheom, odnosno njegovim ranim spisom, drugim Nesuvremenim razmatranjem pod naslovom O koristi i šteti historije za život.

vremenitost i ponavljanje? (ulomak iz Mihailo Đurić, Niče i Hajdeger)

Još jedno pojašnjenje je potrebno uz Vetterov ulomak (https://protreptikos.wordpress.com/2014/10/10/pocetak-filosofije-ulomak-iz-helmuth-vetter-texta-in-contextibus/), a odnosi se na razliku između povijesnog i historijskog, odnosno, uz pojam ”prisvajajućeg ponavljanja”. Radi se o jednoj od ključnih stvari Heideggerovog ”Bitka i vremena”, ovdje u jasnoj interpretaciji Mihaila Đurića.

početak filosofije? (ulomak iz Helmuth Vetter, Texta in contextibus)

Po Heideggeru, početni filo-sofi su nastojali samo oko jednoga – ljubavi spram onoga sofon, mudrog samog. S obzirom na to, čini se da njegovo vraćanje na početak filosofije nije naprosto razmatranje iz područja historije filosofije, nego pokušaj da stupi u dodir s izvorom filosofije. Ovdje Helmuth Vetter interpretira ranije navedeni ulomak Heideggerova predavanja Što je to – filosofija? (https://protreptikos.wordpress.com/2014/06/27/φιλοσοφία-ulomak-iz-martin-heidegger-sto-je-to-filosofija/).

Za pojašnjenje pojedinih Heideggerovih termina vidi raniji ulomak: https://protreptikos.wordpress.com/2007/11/16/misljenje-htijenje-osjecanje-ulomak-iz-rainer-thurnher-hermeneuticka-fenomenologija-kao-angazman/

razderanost? (ulomak iz Martin Heidegger, Četiri seminara)

”Kad iz života ljudi iščezava moć sjedinjenja, kad su suprotnosti izgubile svoj živi odnos i uzajamno djelovanje, i kad zadobivaju samostalnost, nastaje potreba filosofije… Razdvojenost je izvor potrebe filosofije.” Ovaj Hegelov navod središnji je u središnjem zapisu moga Nagovora na filosofiju (https://protreptikos.wordpress.com/2014/04/25/v-cjelovitost/), pa me obradovalo da se u novoobjavljenom prijevodu Martin Heidegger, Četiri seminara, Zagreb 2014., jedan dio bavi upravo tim navodom.

(klikni na naslov)