zlatni rez? (ulomak iz Scott Olsen, The Golden Section. Nature’s Greatest Secret)

Mada o tome ne postoji suglasnost interpreta, čini se da “Platonova crta” koja dijeli stvarnost i spoznaju na odjeljke treba biti podijeljena po zlatnom rezu. Pa u vezi s tim, a povodom natjecanja iz filosofije koje uključuje Platonovu crtu kao literaturu, jedan uvodni tekstić o zlatnom rezu.

je li fizika egzaktna znanost?

Odgovor na naslovno pitanje nalazi se u predgovoru gimnazijskom udžbeniku iz fizike za prvi razred (autori Dubravko Horvat, Dario Hrupec): Za svaki slučaj valja napomenuti da barem jedan od suautora toga udžbenika nipošto nije čudni ljubitelj začudnosti poput autora ovoga bloga, nego je, dapače, pravovjerni zastupnik „znanstvenog svjetonazora“ i borac protiv pseudoznanosti. Dakle, može se […]

nerazumna učinkovitost matematike u prirodnim znanostima? (ulomak iz Eugene Wigner, The Unreasonable Effectiveness of Mathematics in the Natural Sciences)

– Koga briga za tu pradavnu povijest: Platona, univerzalije…
– A fizikalni zakoni?
– Što s njima?
– Prethode fizičkim zbivanjima koja određuju, a ta zbivanja ne utječu na njih. Prethode umovima koji ih otkrivaju, a ta otkrića ne utječu na njih. Ne mijenjaju se tijekom vremena, vrijede posvuda u prostoru. Dakle, nešto matematičko, neovisno o prostoru i vremenu, neovisno o fizičkim zbivanjima, neovisno o nama; fizička događanja ovise o tome, mi to možemo samo otkriti ili ne.
– A čuda. 🙂 Ti ”zakoni” su samo vrlo općenit opis obrazaca prirodnih zbivanja.
– Pogledaj npr. otkriće elektromagnetskih valova. U prethodnim su desetljećima fizičari pokušavali opisati pojave iz elektriciteta (poput Galvanijevih žabljih krakova) i magnetizma. Ali, iz toga je, preko Maxwellovih jednačbi, proizašlo nešto sasvim drugo što uopće nisu pokušavali opisati – objašnjenje svjetlosti. Potpuna neočekivanost takvih otkrića nespojiva je s pojmom pukog ”opisa” neke pojave. Tu se otkrivaju stvarne neočekivane veze.

(klikni na naslov)

bavi li se matematika fizičkim svijetom? (ulomak iz Boran Berčić, Zašto 2+2=4?)

– Mogao si odmah reći da si platonist, idealist: konkretni predmeti postaju upitni, a čvrste matematičke forme pravi oslonac.
– Ali bez vlastitoga iskustva rastakanja konkretnih stvari to izgleda kao neko puko ”izokretanje svijeta”. Osim toga, ne znači da je tim prvim korakom stvar završena – možda nam se opet zavrti u glavi. 😉
– Što bi moglo biti sporno u toj matematički uzornoj pouzdanosti i jasnoći?
– Na primjer, što je to čime se bavi matematika? Što to čini istinitim 2+2=4, a neistinitim 2+2=5?
– To je naprosto iskustvena činjenica o svijetu.
– Poput činjenica fizike ili biologije?
– Nego što?
– Empirijska neopovrgljivost matematike pokazuje da je matematičko znanje nije empirijsko znanje o fizičkom svijetu (poput znanja fizike, biologije ili psihologije). ”Fizikalizam” u matematici nije održiv.

(klikni na naslov)

Platon: razum i um? (ulomak iz Damir Barbarić, Ideja Dobra)

Raz-um (dia-noia), kojemu pripada i matematičko mišljenje, nije za Platona ono najviše u mislivome području, nego je iznad njega nous, um, koji je više intuitivan. Iznad matematičkih i uopće razumskih formi (eidosa) ima još nečega mislivoga. Viša od svih razumskih znanosti, među kojima je matematika s pravom uzor svima ostalima, koje postavljaju svoje temeljne pretpostavke aksiomatski, kao čvrste, jest umska dijalektika, kao jedino prava filosofija-znanost.

No, ključno je da način spoznaje u umskom području nije nalik načinu spoznaje u razumskom području, recimo neko još apstraktnije mišljenje. Dijalektika jest dovođenje razumskih temeljnih pretpostavki u pitanje, ali nije samo to. Da bi bila prava filosofija-znanost, ona treba uključiti i način života, ne samo u etičkom smislu nego i estetički u smislu vježbanja sublimacije osjetilnosti (muzika, gimnastika) radi opažanja ljepote u svemu kako je to npr. opisano u Simpoziju. Bez toga egzistencijalnog usmjerenja ka samom Dobru, puko govorno dovođenje razumskih pretpostavki u pitanje radi vlastite moći je sofistika, nešto daleko niže od razumske znanosti. Zato je Platonovo filosofsko-dijalektičko djelovanje prvenstveno bilo u zajedničkim razgovorima, svakako i geometriji, ali i molitvama, gimnastici, muzici u Akademiji, dok su njegovi pisani dijalozi, majstorska umjetnička djela kakva jesu i daleko od bilo kakve znanstvene deduktivne rasprave, ipak tek slika živoga zbivanja.

Um, nous, dakle nije radikalizacija razuma u apsolutnoj apstrakciji. Um se u području mišljenja odnosi spram razuma onako kako se u području opažanja osjetilni živi svijet odnosi spram slika. Razumsko mišljenje je slikovno učvršćivanje živoga umskoga mišljenja. Matematičke krute mislive (ne-osjetilno-opazive) forme su slike živih mislivih (ne-osjetilno-opazivih) formi.