Schelerove razine vrijednosti: osjetilne vrijednosti? (ulomak iz Manfred S. Frings, Lifetime)

”Premjestio sam se tamo da mi bude neudobnije.” To svakako zahtjeva daljnja objašnjenja. S druge strane ”premjestio sam se tamo da mi bude udobnije” često ne zahtjeva nikakva daljnja objašnjenja – to nam je neposredno razumljivo. Očito, u tome smislu ne postoji simetrija između onih dviju rečenica. Udobnost je, kaže Scheler, vrednija od neudobnosti. To je svakome samorazumljivo, ali s obzirom na svakovrsna relativiranja možda valja podsjetiti. Naravno, postoje vrijednosti koje nadilaze udobnost, ali ako bi sve ostalo bilo podjednako, nezamislivo je da bi netko radije odabrao da mu je neudobno. Isto vrijedi i za ostale vrijednosti. Scheler ih grupira u pet skupina, a budući da su te skupine hijerarhijski poredane, može se govoriti o pet razina vrijednosti. Ovaj put o najnižoj razini.

ljubav i spoznaja? (ulomak iz Milan Galović, Bitak i ljubav)

Milan Galović tumači Schelerov nauk o primatu ljubavi za spoznaju. Da bi u spoznaji neki ”subjekt” nekako ”izišao” van sebe prema ”objektu” potrebno je da ih nešto s-jedini. Moć koja posreduje između dvaju bića spajajući ih u jedno, i time omogućuje transcendiranje sebe i sudjelovanje na bitku drugog bića, jest ljubav. Tek to transcendiranje i sudjelovanje omogućuje spoznaju.

(sebe)obrazovanje?

– Specijalistička izobrazba, dakle, nije cjelovito obrazovanje.
– Ma to je odavno zastarjela priča. Ljudi se školuju da postanu stručni u nekom poslu.
– Možda je filosofija, u akademiji ili izvan, oduvijek nešto vremenu neprimjereno, ”zastarjelo”.
– Onda da više ne financiramo izobrazbu u akademskoj filosofiji?
– Nije to pitanje za mene. Naravno, time ne bi nestala potreba za filosofiranjem kao cjelovitim sebe-obrazovanjem.
– Kažeš da nastojanje za tom tvojom cjelovitošću, što god to bilo, nema veze sa studijem filozofije. Ali filozofi su još od Pitagore, Platona i Aristotela do Ficina, Leibniza ili Humboldta osnivali obrazovne ustanove. Čemu? – ako je cijela stvar u tome da sam sebe radikalno pitam kako živjeti? Zašto uopće ustanove ako ”filosofirati” prvenstveno znači misliti samostalno?
– Zato što je slobodni prijateljski razgovor, kao prvenstveni medij filosofiranja, jedan od preduvjeta cjelovitog obrazovanja. Te su institucije naprosto mjesto za dijalog, osobito s iskusnijima na putu filosofiranja.

(klikni na naslov)

tehnologija?

Dok sama ne može znanstveno odrediti svoje svrhe, znanost, kao ni ostali ljudski projekti, ne može biti nesvrhovita. Proglasivši svaku teleologiju nedopustivim antropomorfizmom, prepustila se neosvještenom vodstvu instrumentalne svrhovitosti tehnologije. ”Jedan dio naše civilizacije – onaj posvećen tehnologiji – uzurpirao je vlast nad svim drugim komponentama, geografskim, biološkim i antropološkim: zapravo najpomamniji zagovornici tog procesa javno obznanjuju da se danas cijeli biološki svijet odmjenjuje tehnološkim, te da će čovjek ili postati dragovoljnom tvorevinom svoje tehnologije, ili će prestati postojati.” Napuštena od svakog pokušaja da bude vođena humanističkom kulturom, koja je u postmodernoj proglasila vlastitu irelevantnost, tehnologija ide kamo god je vodi nezasitna žudnja za uvijek više moći. U sofistici je odnos spram govora/mišljenja bio instrumentalan – sad instrumentalni odnos spram bića postaje sveopći. Zapostavljeni su drugi načini na koje možemo susresti biće (u umjetnosti, prijateljstvu, porodičnim odnosima, ljubavi, obuzetosti prirodom, molitvi, čak u pomnosti zanatlije ili seljaka, itd.). I rađanje i umiranje strano je zadnjem čovjeku jer njima nije moguće instrumentalno ovladati. Filosofija se, kao nastojanje za cjelovitošću, suprotstavlja tom osiromašenju mogućih odnosa spram bića. Možemo li ovladati tehnologijom, ili smo osuđeni da joj robujemo? Umjesto dvojbe vladanje/robovanje mogli bismo gajiti neinstrumentalne odnose spram bića, i time tehničkom pristupu odmjeriti primjerene granice.

sabranost? (ulomak iz Max Scheler, Položaj čovjeka u kozmosu)

Ono što čovjeka jedino čini ”čovjekom” nije novi stupanj života – a to osobito nije samo jedan stupanj jedne manifestacijske forme toga života, ”psihe” – nego je to svemu i svakome životu uopće, također životu u čovjeku, suprotstavljeni princip: jedna prava nova bitna činjenica koja se kao takva uopće ne može svesti na ”prirodnu evoluciju […]