minimalizam? (ulomak iz Milan Uzelac, Horror Musicae Vacui)

Za razliku od avangardne glazbe, koja mi je posve strana pa me zabavljalo kako joj Milan Uzelac (u svojoj knjizi o glazbi XX. stoljeća Horror Musicae Vacui) odriče svaku vrijednost, volim minimalističku glazbu, o kojoj on također nema baš nešto lijepo za reći. Nju sam, valjda kao i svi drugi, najprije čuo u filmovima, i to glazbu Michaela Nymana i Philipa Glassa. Potom sam na HR3 čuo nešto što mi je zvučalo slično ovoj dvojici, samo još  bolje. Na kraju je spikerica rekla ”bio je to Arvo Pärt”. Pročitah da je to sve ”minimalizam”. Ako je i ”sedativ”, kako kaže Uzelac, mojoj duši prija, nakon desetljeća psihodeličnog, noise, garažnog i kakvog sve ne rocka. ”Svakom svoje”, a mojem neznatnom slobodnom vremenu za pozorno slušanje te još manjem sluhu i sposobnosti retencije, te nikakvom glazbenom obrazovanju – minimalizam. 🙂

avangardna muzika? (ulomak iz Milan Uzelac, Horror Musicae Vacui)

Čitah jučer malo knjigu Milana Uzelca: Horror Musicae Vacui, o glazbi 20. stoljeća, a jutros i poslušah odgovarajuće primjere (inače nemam pojma o toj muzici). Budući da je čovjek pitagorejac i antimodernistički raspoložen, svakako je vrijedan početnog povjerenja. 😀 Ima i svoju stranicu, preporučujem: http://uzelac.eu/ Ovdje se, čini se s pravom, obrušio na avangardnu glazbu 20. stoljeća: doista, ako je nečemu glavna kvaliteta da je novo i najnovije, zašto bi to opstalo i za koje desetljeće?