znanost u drugim kulturnim perspektivama? (ulomak iz Mislav Ježić, Kulturne perspektive i znanstvena metodologija)

Nasuprot Heideggeru koji zapadnjačku znanost bezuvjetno povezuje s tehnikom, Mislav Ježić navodi suprotne (i klasične) primjere: grčku znanost u doba otprilike nakon Platona i srednjeeuropska sveučilišta u doba otprilike nakon Goethea, kad je svrha znanosti (bila) izričito odvojena od “korisnosti”. No, osim tih primjera daje i izvan-europske primjere – klasične kulture Indije i Kine. Budući da ona dva europska razdoblja ionako ovdje dovoljno često (barem se nadam) dolaze do riječi, ovaj put ulomci koji se odnose shvaćanje znanosti (?) u kulturnim kontekstima Indije i Kine.

Parmenid i upanišadi: zajednička predaja? (ulomak iz Mislav Ježić, Rgvedske upanišadi)

Mislav Ježić nalazi ne samo sadržajne nego i lingvističke srodnosti između Parmenidova spijeva i dijelova nekih drevnih indijskih upanišadi. Ako je izravan utjecaj isključen, a podudarnosti preizrazite da bi se objasnile približno jednakim općeljudskim ustrojstvom uma ili odbacile kao slučajnosti, preostaje mogućnost da se i upanišadi i Parmenid oslanjaju na drevniju, zajedničku indoeuropsku predaju. U tom slučaju bi početak ovog dijaloga kojega nazivamo filosofijom, a čiji je Parmenid nesporni sudionik, bio pomaknut par tisuća godina ranije!