
Za Schellinga je umjetničko stvaralaštvo paradigma koja nadilazi jaz između sebe i svijeta, svjesnog i nesvjesnog.
Za Schellinga je umjetničko stvaralaštvo paradigma koja nadilazi jaz između sebe i svijeta, svjesnog i nesvjesnog.
Filosofija oduvijek najmanje ima posla s jednostavnim prijenosom znanja (od onih koji su svjesni da znaju onima koji su svjesni da ne znaju), a daleko više s raskrivanjem neznanja onih koji vjeruju da znaju, i istodobnim pokazivanjem skrivenih pretpostavki (”znanja za koje ne znamo”) na kojima počivaju takva uvjerenja o znanju, ili čak svako znanje uopće. Ekspliciranje implicitnog trajna je, vjerojatno i beskrajna, zadaća filosofije.