redukcionizam i razine stvarnosti?

Redukcionizam je pretpostavka da se pojave koje su dobro opisane ili objašnjene u jednoj znanosti ili znanstvenoj disciplini zapravo mogu svesti na pojave iz druge znanosti ili druge znanstvene discipline. U fizici su primjeri osobito uspješne redukcije bili svođenje toplinskih pojava na gibanja molekula (odnosno termodinamike na statističku mehaniku), ili svođenje svjetlosnih pojava na elektromagnetske […]

transcendentnost uvida? (ulomak iz Nicolai Hartmann, Prilog zasnivanju ontologije)

”Mišljenju koje ima posla s pojmovima pripada pojmiti i opisati esenciju, koja je uvijek predmet pojma; egzistencija zbog svog nepojmovnog karaktera može biti shvaćena i potvrđena jedino ekstatički.”
Vezu egzistencije i ekstatičnosti naznačuje etimologija: “Ovo čisto izlaženje sugerira prefiks ”iz” u grč. riječi ekstasis i u lat. existentia, od ex-sisto, koje obje znače iz-stoj. ” Moment ”da jest” nešto razlikujemo, dakle, od toga ”što jest” to nešto. To ”što jest”, essentia, takvota, to je predmet pojmovnog mišljenja. No, može li pojmovno mišljenje ikad doći do toga da nešto jest? Ili je za to nužno izići iz pojmova? To izlaženje, iz-stoj, ek-stasis, ek-sisto, ”pružanje napolje”, trancendiranje imanencije, ”prelaženje vlastitih granica uma i izlaženje iz samoga sebe”, otvaranje,… tek to, čini se, omogućuje dolaženje u dodir s bićem, spoznavanje da nešto jest, jestote, egzistencije. Jer, pojmovi su mogući i o onome što nije, o pukim umišljajima. Može li mišljenje naći misaoni kriterij za razliku između umišljaja i zbilje? ”Mišljenju koje ima posla s pojmovima pripada pojmiti i opisati esenciju, koja je uvijek predmet pojma; egzistencija zbog svog nepojmovnog karaktera može biti shvaćena i potvrđena jedino ekstatički.”

biće? (ulomak iz Nicolai Hartmann, Prilog zasnivanju ontologije)

Svaka filozofija i svaka pučka slika svijeta ima neko shvaćanje bića. Mnogobrojnost nazora na svijet, ma u čemu inače ležale njihove u prvi mah uočljive razlike, predstavlja ujedno mnogobrojnost shvaćanja bitka. Ako i pretpostavimo da ona u svojoj mnoštvenosti ne pogađaju općenitost “bića kao bića”, ipak se na promašaju može naučiti što ovo općenito nije. […]

napor pojma? (ulomci H. G. Gadamera, G. W. F. Hegela, N. Hartmanna i D. Barbarića)

Stalno se nalazimo u napetosti između onoga što nastojimo reći i onoga što ne uspijevamo primjereno reći. To je konstitutivna govorna teškoća koja pripada čovjeku, a u kojoj prednjači svaki pravi mislilac koji ne odustaje od napora pojma. navod Hans-Georga Gadamera, u D. Barbarić, Približavanja, Zagreb: Demetra, 2001. Zato je u studiranju znanosti riječ o […]