Platonov dijalog Lisis bavi se prijateljstvom, polazeći od jedne nama danas bizarne odgojno-erotske prakse uobičajene u ondašnjoj Ateni. Unatoč tom lokalnom polazištu, dijalog uspijeva doći do onog univerzalnog u kome zbivanje prijateljstva, dijaloga, obrazovanja padaju u jedno.
Zašto je Platon, taj veliki pisac kojega čitamo i nakon 24 stoljeća, smatrao da se pravo filosofiranje ne odvija u mediju pisma?
Često grintanje (ne posve neopravdano) o tome kako će internet poglupaviti nove generacije svaki put me podsjeti na slično grintanje iz doba omasovljenja pisma, koje je već Platonu bilo drevno.
“… početno ne smijem polagati pravo ni na što do na to da vi sobom donosite povjerenje u znanost, vjeru u um, povjerenje i vjeru u sebe same. Odvažnost za istinu, vjera u moć duha prvi je uvjet filozofijskog studija; čovjek treba sebe sama poštivati i cijeniti se dostojnim onoga najvišeg. O veličini i moći duha ne može on dovoljno visoko misliti…”
“Taj su čin Sokratovi neprijatelji nazvali ‘kvarenjem mladeži’. I zbog toga je Sokrat, kao što znate, osuđen na smrt. Na kraju, ‘kvarenje mladeži’ nije loš naziv za filosofski čin, ako primjereno shvatimo to ‘kvariti’. Ovdje ‘kvariti’ znači poučavati mogućnost odbijanja bilo kojeg slijepog podvrgavanja ustanovljenim mnijenjima. Kvariti znači mladim ljudima dati neko sredstvo da promijene svoje mišljenje o svim društvenim normama; kvariti znači zamijeniti oponašanje raspravom i racionalnom kritikom, pa čak, ako su u pitanju principijelna pitanja, zamijeniti poslušnost pobunom. No, ta pobuna nije ni spontana ni agresivna koliko je jedna posljedica principa i racionalne kritike.” (Badiou)
Ovo je presudna točka. Racionalnost ne može nametnuti – ta teza čuva modernost Hegelove pozicije. Kad pojedinac ne može prepoznati univerzalno stajalište kao izraz samog sebe prekršen je jedan temeljni uvjet racionalnosti, i ta pozicija nije racionalna. Kao i kod Kanta, racionalnost je za Hegela jedinstvo subjektivnog prepoznavanja i objektivnog, univerzalnog gledišta. Oba sastojka su […]
Iz novog prijevoda Platonovog Alkibijada aktualna tema: je li svatko već dovoljno obrazovan za razumijevanje politike? Tko može obrazovati za politiku?
Preneseno sa ”Filozofskog magazina”.
Preneseno sa Filozofskog magazina
Nesumnjivo bi lakše i pedagoški mnogo spretnije bilo započeti filozofiju pričom o filozofiji, dati pregled njezine podjele na teoretsku i praktičnu filozofiju, a onu prvu zatim opet podijeliti na logiku, metafiziku, spoznajnu teoriju; metafiziku s njezine strane ponovno raščlaniti u ontologiju, kozmologiju, psihologiju i teologiju; u praktičnoj filozofiji razlikovati etiku, filozofiju prava i države; te […]
nagovor na filosofiju 