(sebe)obrazovanje?

– Specijalistička izobrazba, dakle, nije cjelovito obrazovanje.
– Ma to je odavno zastarjela priča. Ljudi se školuju da postanu stručni u nekom poslu.
– Možda je filosofija, u akademiji ili izvan, oduvijek nešto vremenu neprimjereno, ”zastarjelo”.
– Onda da više ne financiramo izobrazbu u akademskoj filosofiji?
– Nije to pitanje za mene. Naravno, time ne bi nestala potreba za filosofiranjem kao cjelovitim sebe-obrazovanjem.
– Kažeš da nastojanje za tom tvojom cjelovitošću, što god to bilo, nema veze sa studijem filozofije. Ali filozofi su još od Pitagore, Platona i Aristotela do Ficina, Leibniza ili Humboldta osnivali obrazovne ustanove. Čemu? – ako je cijela stvar u tome da sam sebe radikalno pitam kako živjeti? Zašto uopće ustanove ako ”filosofirati” prvenstveno znači misliti samostalno?
– Zato što je slobodni prijateljski razgovor, kao prvenstveni medij filosofiranja, jedan od preduvjeta cjelovitog obrazovanja. Te su institucije naprosto mjesto za dijalog, osobito s iskusnijima na putu filosofiranja.

(klikni na naslov)

dvije kulture? (ulomak iz C. P. Snow, The Two Cultures)

Utjecajna teza C. P. Snowa o intelektualnom rascjepu Zapada na dvije kulture (prirodoslovnu i literarno-humanističku), koje već stoljećima ne nalaze zajednički jezik, jedan je primjer fragmentiranosti našeg intelektualnog života (a koji se odražava i na fragmentiranost suvremene filosofije, njen razdvoj na analitičku i tzv. kontinentalnu).

učitelj neznalica? (ulomak iz Jacques Rancière, Učitelj neznalica)

”Tako razmišljaju svi savjesni profesori. Tako je razmišljao i Joseph Jacotot tokom trideset godina na svom poslu. No, odjednom se, sasvim slučajno, pojavilo zrno pijeska u stroju. On svojim “učenicima” nije dao nikakva objašnjenja o temeljnim elementima jezika. Nije im objasnio pravopis i konjugacije. Oni su sami tražili francuske riječi koje odgovaraju riječima što su ih poznavali i razloge njihovih gramatičkih nastavaka. Sami su naučili kombinirati i slagati ih u rečenice na francuskom: rečenice čiji su pravopis i gramatika postajali sve točnijima kako su napredovali u knjizi, ali i rečenice koje više nisu bile učeničke, već rečenice pisaca. Nisu li učiteljeva objašnjenja, dakle, bila suvišna? Ako pak nisu, komu ili zbog čega bi, dakle, ona bila korisna?”

zašto demokracija treba humanistiku? (ulomak iz recenzije Petra Šegedina)

U novom broju časopisa Prolegomena Petar Šegedin se osvrće na nedavno objavljeni prijevod knjige Marthe Nussbaum,  ”Ne profitu: zašto demokracija treba humanistiku”. Knjiga je aktualna, osobito s obzirom na nedavne rasprave o vrednovanju humanističkih znanosti, u što je u akademskom svijetu uključena i filosofija. 

intelektualni celibati? (ulomak iz Aldous Huxley, The Human Situation)

U skladu s tezom C. P. Snowa o ”dvije kulture” (https://protreptikos.wordpress.com/2014/12/29/dvije-kulture-ulomak-iz-c-p-snow-the-two-cultures/) o ”potrebi filosofije”, kao traganja za cjelovitošću, među filosofskim ne-profesionalcima, nakon mog omiljenog fizičara Davida Bohma svjedoči moj omiljeni pisac.